Drastično padaju naknade banaka. Naime, nedavno je izmijenjena Uredba 924/2009 koja regulira naknade banaka u prekograničnim plaćanjima. Tom promjenom, izjednačene su naknade za plaćanja u eurima i kunama. Do sada je, prema cjenicima nekih naših banaka, naknada za priljeve upućene sa SEPA područja (Europske unije) na poslovni transakcijski račun u našoj banci iznosila 80 kuna po nalogu, ukoliko je iznos naloga do 50.000 eura.
Za naloge iznad 50.000 eura, naknada za priljev je 0,25 posto od iznosa, a minimalno 80 kuna, a maksimalno 3800 kuna.
Primjena Uredbe počinje 12 mjeseci nakon stupanja na snagu, dakle efekti će se u Hrvatskoj vidjeti 2020. godine, odnosno prema našim informacijama navodno 15. prosinca 2019. godine.
U Europi situacija je potpuni drugačija. Primjerice, transakcija u eurima unutar eurozone iz Francuske u Portugal, košta jednako kao ista takva transakcija unutar Francuske odnosno Portugala. Ovisno o banci, potrošače obavljanje prekograničnih plaćanja u eurima ne košta ništa ili ih košta par centi.
S druge pak strane, potrošači u Hrvatskoj prosječno plaćaju 8,23 eura naknade troškova za svakih 100 eura prekogranične transakcije.
- Izmjenama ove Uredbe koje smo usvojili 14. veljače naknade za prekogranične transakcije u eurima izjednačit će se s naknadama za plaćanja unutar Hrvatske u kunama – napisala je na svojoj internetskoj stranici europarlamentarka Ivana Maletić.
Isto tako, izmjene Uredbe odnose se i na naknade za konverziju valute. Primjerice, netko plaća karticama u inozemstvu ili plaća putem interneta. U tome trenutku, često se može odabrati hoće li se platiti u lokalnoj valuti ili u domaćoj valuti. Prilikom odabira lokalne valute, banka će pretvoriti iznos transakcije i potrošači će nekoliko dana kasnije saznati koliko je transakcija stvarno koštala. Ako se potrošači odluče za plaćanje u svojoj domaćoj valuti, pružatelj platnih usluga pretvara iznos transakcije na licu mjesta u zamjenu za naknadu. Taj se proces naziva dinamična konverzija valuta (DCC).
DCC omogućuje potrošačima da odmah znaju koliko moraju platiti, ali korištenje ove usluge često je skuplje. Prijedlog Komisije povećava transparentnost u tom procesu, te se uvodi obveza informiranja potrošača o visini troškova usluga konverzije valuta koje se primjenjuju na prekogranična plaćanja u EU-u.
Naime, pružatelji usluga platnog prometa morat će iskazati pune troškove koji se naplaćuju potrošačima. Kada se potrošačima ponudi više od jedne opcije za konverziju valuta moći će usporediti ponude i odabrati najpovoljniju. Primjerice, osoba iz Hrvatske koja posjeti restoran u Njemačkoj i svoj ručak poželi platiti karticom, imat će izbor plaćanja u eurima ili kunama. Prije kartične transakcije potrošača će se morati obavijestiti o točnom iznosu koji se naplaćuje u lokalnoj valuti (eurima) i u valuti njegova računa (kunama). I u slučaju bankovnog transfera, banke će trebati objaviti puni iznos troškova konverzije valute.
No, odredba ne propisuje da naknade moraju biti jednake u svim državama članicama niti se njome određuje visina naknade koju banka može naplatiti svom klijentu za prekograničnu platnu transakciju u eurima ili način njihova određivanja. Visina naknada koje pružatelji platnih usluga naplaćuju od svojih korisnika za platne transakcije formira se na tržišnim načelima - napominju iz HNB-a.