Tri su temeljne kompenzacijske mjere kojima će proračun u 2015. nastojati pomiriti nepomirljivo, fiskalno stezanje i razvojni aspekt: uvođenje imovinskih poreza, uštede i rezanja te orijentacija EU fondovima gdje nas čeka priličan kapital. Izjavio je to financijski ministar Boris Lalovac na forumu Visokog učilišta Effectus o temi ‘Aktualna porezna politika i reforme‘.
Kao uvod u raspravu poslužilo je nekoliko poraznih brojki: BDP pada 11 kvartala zaredom, broj izgubljenih radnih mjesta od 2009. godine premašio je 180 tisuća, investicije su pale 40 posto, proračunski deficit ruši konkurentnost zemlje, a porezna regulacija i stope glavni su čimbenici ograničenja poslovanja.
U maniri pravoga profesora (prije ministrovanja Lalovac je bio profesor na spomenutome učilištu) upozorio je kako sadašnji problemi nemaju nikakve veze s aktualnom krizom i njezinim posljedicama – sada rješavamo akumulirane neravnoteže iz doba prosperiteta. Realna slika ekonomije izgleda ovako: 60-70 posto ukupnih investicija završilo je u građevinskom sektoru, posredno u javnome dugu – on sada iznosi 80 posto BDP-a, a deficit 5,8 posto i tko god osvoji vlast u idućem mandatu neće imati drugoga izbora osim rezati (deficit će i ove godine iznositi oko 15 milijardi kuna).
Hrvatska nema na raspolaganju, u situaciji ograničenja javnih investicija, niti jedan od najvažnijih instrumenata pokretanja rasta – kapitaliziranost poduzeća. Prije desetak godina kapitaliziranost poduzeća kretala se oko 52 posto, danas se ispod 30 posto, a kada iz te računice izbacimo javna poduzeća i infrastrukturu, kapitaliziranost malih i srednjih poduzeća pokazuje katastrofalno stanje realnog sektora – vlastiti kapital iznosi svega 18 posto!
Što u takvim okolnostima može porezna politika? Lalovac kaže kako već čini. Više od tisuću poduzeća iskoristilo je porezno oslobađanje reinvestirane dobiti (oko dvije milijarde kuna), a mjera živi i ove godine. Od 2009. godine prvi su put ozbiljno krenuli u izmjene poreza na dohodak. Čini se, barem prema ministrovoj izjavi, da je kad-tad na redu i ukidanje najviše stope od 40 posto jer zahvaća najobrazovaniji i poduzetnički najživlji dio populacije.
Lalovac pojašnjava i gdje nestaje razlika između ‘poslodavci plaćaju puno poreza, a radnici dobiju malo‘ – rad se oporezuje s 50 milijardi kuna (porez na dohodak, doprinosi), potrošnja (PDV, trošarine) dodatnih 50 milijardi i to je praktički cijeli sustav, drugih stupova nema. S druge strane, deset milijardi eura imovine oporezovano je s nula kuna.
-Ako je toliki iznos neoporezovan, a plaću od 8-9 tisuća kuna oporezujemo s 40 posto, onda je pitanje je li fiskalni model ispravno postavljen. Dio tereta moraju podnijeti oni koji imaju malo više. No ne možete bez problema donijeti takvu odluku jer je porez na dohodak prihod lokalne zajednice. Zato i tražimo nove izvore, da oni budu lokalni izvor prihoda, a da Vladi ostane na raspolaganju instrument za poticanje konkurentnosti. Za početak, uz izmjene plaćanja PDV-a za male poduzetnike, realnom sektoru ostavljamo 4-5 milijardi kuna – ustvrdio je ministar koji se pohvalio i odličnim rezultatima ‘pregleda‘ četiri najveće banke kojima ne treba previše dodatnih rezerviranja za loše plasmane. Doduše, unatoč višku likvidnosti od 6-7 milijardi kuna banke još nisu spremne kreditirati, pa su morali ‘pogurati‘ HBOR kojemu je na raspolaganju 2,150 milijardi kuna za realni sektor.
Na pitanje može li se PDV smanjiti, jer je u europskome vrhu, Lalovac je uzvratio matematikom: godišnje se za mirovine izdvoji 36 milijardi kuna, od toga se doprinosima skupi samo polovica, druga se polovica pokriva PDV-om. Uz starosnu strukturu kakvu imamo i manjkavu zaposlenost, drugih opcija nema.
Profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Mladen Vedriš upozorio je kako imamo samo dvije opcije: internu devalvaciju, dakle rast učinkovitosti i produktivnosti ili deprecijaciju tečaja. Kad-tad EU će nas pitati gdje smo zapeli s prvom opcijom.
Petar Lovrić, predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika pri HUP-u imao je podosta primjedbi na račun fiskalne vlasti, ponajviše onih koji se tiču svakodnevnoga poslovanja, među ostalim i na činjenicu da porezi nisu ni najmanje jednostavni ni konstantni. Do kraja godine treba usvojiti čak 180 zakona. Koji se, kaže, neće stići ni pročitati, kamoli razumjeti i eventualno poslati prigovore.
O detaljima proračuna Lalovac nije htio/smio govoriti, kaže tek da je rebalans već na ovotjednoj sjednici Vlade, a proračun za iduću godinu do 15. studenog. No preispituju se doslovno sve stavke, ponajviše javne nabave.
Na upit planira li se država još zadužiti kako bi otkupila dionice Ine ministar kaže da s gospodarskim ministrom Vrdoljakom nije još ništa iskomunicirao, no kako to ionako ovisi o tome kako bi se u EU brojao takav dug. Ako bi ušao u javni dug, prostora za zaduživanje nema.
Čini se da SDP ne vjeruje u novi mandat, barem ako iščitavamo simboliku: Lalovac je na kraju zaustio kako se nada da će ga kao predavača primiti natrag kada mu završi mandat. S obzirom na to da su mu studenti dali prosječnu ocjenu 4,8 bez posla očito neće biti.