Korona i biznis
11. studeni 2015.

Lovrinčević: Hrvatska će 2016. godine stvoriti samo 9000 novih radnih mjesta

Rumunjska će sljedeće godine po paritetu kupovne moći biti ispred Hrvatske, upozorio je Željko Lovrinčević u svom pregledu gospodarskih očekivanja za 2016. godinu, tako simbolično prikazujući dubinu hrvatskih problema.

Njegovo izlaganje najviše se fokusiralo na divljanje javnog duga i deficita, probleme za koje još ne postoji politika koja bi ih riješila, kako je napomenuo Jurčić u ranijem predavanju. Koliko je situacija nezavidna pokazuje podatak da prirast BDP-a pokriva tek oko pola kamate na javni dug, a očekivani kraj jefitnog novca krajem sljedeće godine mogao bi dodatno otežati njegovo servisiranje.

Europska unija nastavlja polagani izlazak iz recesije, uz monetarnu politiku koja je u međuvremenu postala neutralna (ni restriktivna ni ekspanzivna). Oporavak potpomažu niska cijena nafte, slab euro i ekspanzivna politika Europske središnje banke, tako da projekcije za eurozonu govore o rastu od 1,6 posto u ovoj godini i 1,8 posto u sljedećoj. Za Hrvatsku je posebno važan očekivani snažniji rast glavnih trgovinskih partnera (Njemačka 1,9 posto, Italija 1,5 posto, Austrija 1,5 posto, Slovenija 1,9 posto i Mađarska 2,2 posto). Iako na razini EU stvari djeluju relativno obećavajuće, Lovrinčević je napomenuo kako su europski problemi samo zatomljeni, ne i definitino riješeni, najviše zahvaljujući monetarnoj politici.

Što se Hrvatske tiče, za ovu godinu se očekuje rast od 1,1 posto, (1,4 posto sljedeće i 1,7 posto 2017.), uz još uvijek visok deficit od 4,9 posto koji bi sljedeće godine trebao pasti tek neznatno, za 0,2 posto. Zbog javnog duga koji u posljednje vrijeme galopira (ove godine 89 posto, naredne 95 posto), Hrvatska pored Grčke ima najveću premiju rizika. Standard građana je od 2011. do 2015. pao za oko osam posto, a javni dug nam ‘jede‘ i ono malo rasta što ostvarimo zbog čega nema konvergencije sa drugim državama Europske unije, pojasnio je Lovrinčević.

Hrvatska će prema procjenama Europske komisije, podsjeća Lovrinčević, imati najveći deficit u ovoj i sljedeće dvije godine. Uzimajući sve u obzir, znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu smatra kako euro u Hrvatsku neće biti uveden još barem 20 godina, dok će premija rizika i valutna premija biti sastavni dio sustava još dugo godina.

Zaposlenost, jedan od najvećih problema hrvatske ekonomije, neznatno će rasti u 2016., za tek 0,7 posto, odnosno nekih devet tisuća radnih mjesta. Od sljedeće godine, pak, Hrvatsku kao najveći izazovi očekuju ubrzavanje reformi, efekti migrantske krize, formiranje nove vlade i donošenje proračuna, emigrantski trend te opća eutanazija, kako je naziva Lovrinčević, društva (kontinuiran pad konkurentnosti, gubitak vjere u institucije itd.), odnosno intezivirana dezintegracija društva.

Makroekonomska situacija

Ugledni slovenski akademik Jože Mencinger dao je u nastavku prvog dana susreta ekonomista brz pregled makroekonomske situacije u Hrvatskoj i Sloveniji.

Odmah na početku primijetio je kako količina crnila u Hrvatskoj otprilike odgovara onom u Sloveniji, izrazivši pritom određenu skepsu prema tolikoj količini pesimizma uz napomenu kako je za njega djelomično odgovorna i Europska unija. Za primjer je naveo slovenski zakon o bankama koji je u broju riječi eksponencijalno rastao sa pristupanjem EU.

Zajednička slika u velikoj je mjeri slična, u pogledu trendova, no razlike ipak postoje, najviše u pogledu ukupne uspješnosti ekonomije koja je daleko viša u Sloveniji. Demografski, Hrvatska pada, dok Slovenija stagnira, BDP per capita je u susjednoj državi oko 40 posto viši (oko 18 tisuća eura), nezaposlenost je osjetno niža (nešto manje od deset posto), a hrvatska je ekonomija znatno zatvorenija.

U Hrvatskoj je, pak, pad investicija bio manji od Slovenije gdje je nakoj izbijanja krize izgubljeno 25 posto, podatak koji je Mencinger popratio komentarom o državi koja se bavi štednjom umjesto investicijama. Javni dug otprilike je isti u dvije države, ako se gleda kao omjer prema BDP-u, no profesor na Ljubljanskom sveučilištu upozorava na razliku između zaduženosti na domaćem i zaduženosti na stranom tržištu. Prvo, tvrdi, nije neki veliki problem (najbolji primjer je Japan), ali drugo jest.

Kod pokazatelja neto priljeva kapitala (pad nešto veći u Hrvatskoj) Mencinger podsjeća da strane investicije jesu dobrodošla stvar, ali i da mnogi zaboravljaju isplaćivanje dobiti na te investicije. Nešto se duže zadržao na problemu kredita i bankarskog sektora primijetivši kako se transmisijski mehanizam u Europi potpuno raspao, što znači da ekspanzivna politika središnje banke ne dovodi do povećanja obujma kredita u gospodarstvu. Prije krize krediti su eksplodirali, da bi nakon toga naglo presušili što je onda uzrokovalo porast nelikvidnosti.