Ako bi se netko usudio predložiti monetizaciju Sljemena i sljemenske skijaške staze, uključujući i organizaciju utrka za Svjetski skijaški kup, vjerojatno bismo uskoro imali skupljanje potpisa za referendum protiv monetizacije. No Sljeme bi svakako trebalo monetizirati.
Jednako kao što Hrvatska ima fenomenalne autoceste koje ne mogu same sebe održavati tako i Zagreb ima fenomenalnu skijašku stazu i superatraktivnu skijašku utrku, nešto divno usred ničega, ali samo za jednokratnu uporabu. Još uvijek sponzori i Grad Zagreb pronalaze dovoljno interesa za ‘ulupavanje’ silnih milijuna kuna u organizaciju skijaške utrke, koja je ove godine imala budžet od 21 milijun kuna, od čega je Zagreb dao četvrtinu, odnosno nešto više od pet milijuna. Ostatak se namakne od sponzora, televizijskih prava i ulaznica. I još uvijek je atmosfera na utrci i oko nje fantastična, ali interes publike jenjava.
Kada neće biti jakih hrvatskih skijaša, neće više biti ni publike. A onda će ponestati i sponzora, a na Sljemenu će ostati tek skijaška staza koja se sama neće moći održavati.
Medvednicu zato treba monetizirati, dati koncesiju na brdo iznad Zagreba nekome tko će biti spreman uložiti novac u gradnju putničke žičare, minibuseve, parkirališta u podnožju, revitalizaciju Medvedgrada, obnovu planinarskih domova i drugih objekata, gradnju barem još jedne skijaške staze i vučnice, prateće zabavne sadržaje i druge prikladne atrakcije. Grad Zagreb nikada neće imati dovoljno novca da bi sam mogao kapitalizirati vrijednost prirodne ljepote planine koju ima u svojoj pozadini, za grad je i skijaška utrka samo trošak koji sve teže podnosi.