Generacija u dobi između 20 i 35 godina uskoro će imati veću kupovnu moć, ali i posve drugačiji pristup trošenju od bilo koje prethodne generacije. Želite li im nešto prodati, morate im pristupiti individualno, s ‘taylor made’ ponudom. Želite li ih zaposliti, očekujte da će vam postavljati zahtjeve o uvjetima rada. Ne zaposlite li ih, postat će vam konkurencija jer su nositelji startup-kulture. A ako u Hrvatskoj ne mogu dobiti što žele, odlaze u zemlje u kojima to mogu
Oni se zalažu za malo drukčije životne vrijednosti, vješto koriste tehnologiju u svim životnim područjima, puno putuju, ne oslanjaju se ni na koga i ambiciozno grabe naprijed. Ni o jednoj se generaciji nije provelo toliko istraživanja koliko o generaciji y, odnosno milenijcima životne dobi između 20 i 35 godina. Za opis generacije koja će za koju godinu iznjedriti nove ekonomske i političke lidere svi upotrebljavaju istu riječ – zahtjevnost.
Svaki drugi milenijac ima liderske ambicije
Deloitteovo istraživanje o milenijcima iz 2015. godine na uzorku od 7800 ispitanika iz 29 zemalja pokazalo je da ispitanici rođeni nakon 1982. godine koji imaju sveučilišne diplome i u radnom su odnosu od tvrtki očekuju da se više fokusiraju na ljude i svrhu postojanja nego na proizvode i profit.
- Tri četvrtine ispitanika smatra da su tvrtke usredotočene na vlastite ciljeve i da u obzir ne uzimaju cjelokupno unapređenje društva, što je u raskoraku s time što milenijci traže. Oni žele znati kako tvrtke razvijaju svoje resurse i djelatnike i kako pridonose boljem društvu koje zapravo upotrebljava njihove proizvode i generira profite. Samo trećina ispitanih milenijaca smatra da kompanije u kojima rade potpuno iskorištavaju njihov potencijal i vještine koje posjeduju – objašnjava Ivica Perica, direktor Deloitteova Odjela za poslovno savjetovanje.
Više od polovine ispitanih milenijaca ima ambicije da postanu lideri i menadžeri, i ta je ambicija izraženija u zemljama u razvoju. Isto tako, postotak milenijaca koji su spremni pokrenuti vlastite tvrtke (startupove) dvostruko je veći u zemljama u razvoju (22 posto prema 11 posto u razvijenim zemljama), što vjerojatno reflektira veću spremnost preuzimanja rizika.
– Milenijci danas više poštuju lidere koji strateški promišljaju, inspiriraju, pristupaju im osobno i imaju vizionarski pristup od onih koji su dobro umreženi, vrlo tehnički orijentirani i prepoznati u medijima – zaključuje Perica.
O milenijcima kao hiperzahtjevnoj generaciji pisali smo u jednom od prošlih brojeva tjednika Lider, a sada ćemo vam predstaviti milenijce kao potrošače, zaposlenike i poslodavce.
Milenijci kao potrošači:
žele personalizirane proizvode i odlično iskustvo u svim fazama kupnje • online naručuju dostavu namirnica do kućnog praga radi uštede vremena i novca• dobro prouče proizvod prije kupnje• kupuju zdrave namirnice• paze na ekološki učinak ambalaže • preferiraju trgovačke lance koji promoviraju filozofiju ‘think green’• preferiraju domaće proizvođače, brendove i dizajnere• kupuju na svjetski poznatim online trgovinama poput Amazona ili eBaya• spremni su više potrošiti na proizvode brendova kojima vjeruju i koji ih nisu iznevjerili. Ako su iznevjereni ili prevareni, ne daju drugu šansu• za stvari u koje se ne razumiju traže preporuku obitelji i prijatelja• žele da dobar proizvod nađe njih putem društvenih mreža• kupuju ciljano, odlaze u ciljane trgovine• ne kupuju tv-marketing proizvode
Putnici• mnogo više putuju od prethodnih generacija • bukiraju prijevoz i smještaj online• od agencija traže programe ‘tailor made’• preferiraju nekonvencionalne oblike smještaja putem web-stranica za razmjenu domova HomeExchange.com, Airbnb ili Couchsurfing• preferiraju niskobudžetne prijevoznike
Konzumenti hrane i pića• preferiraju jesti četiri manja obroka u neuobičajeno vrijeme• na ručak često izlaze u restoran • 55 % ih radije bira veće stolove za kojima sjede različite grupe gostiju• 87 % naručit će skup i kvalitetan obrok, čak i onda kada su u stisci s novcem• 40 % naručit će nešto drugo s menija prilikom novog posjeta restoranu• preferiraju svježu, manje prerađenu hranu• 80 % želi znati više o tome na koji je način hrana uzgojena
Milenijci kao zaposlenici:
žele znati unaprijed svoja prava i mogućnosti i nije ih strah pitati i tražiti• imaju već formirana očekivanja jer su im sve informacije dostupne • od visine primanja važnija im je mogućnost napredovanja i dodatnog usavršavanja te stjecanja novih (certificiranih) znanja• skloni su timskom radu jer ih tijekom cijelog obrazovanja na to navikavaju• znaju upotrebljavati suvremene alate i pronalaze prečice za pristup informacijama i rješavanju zadataka, što ih čini efikasnijima• velika količina informacija ponekad utječe na njihovu temeljitost i razumijevanje šire slike pri obavljanju zadataka • od poslodavaca traže iskrenost i vjerodostojnost • razmišljaju o utjecaju kompanije u kojoj rade na dobrobit društva više nego na profit • traže ravnotežu privatnog i poslovnog života• traže poslodavca čiji se svjetonazori poklapaju s njihovima• oslanjanju se na treninge i mentorstvo kako bi razvijali vještine• od nadređenog traže povratnu informaciju dvostruko češće od starijih kolega• zahtijevaju fleksibilno radno vrijeme• spremni su na mobilnost (uključujući rad od kuće)• očekuju transparentnost organizacije u kojoj rade • imaju veliku potrebu individualnog dokazivanja i kompeticije, što ponekad može utjecati na kvalitetu timskog rada• nisu toliko vezani uz tvrtke u kojima rade
Milenijci kao poslodavci/poduzetnici
• malo ih ima vlastiti biznis, a tko ga ima, pokrenuo ga je na osnovi nekih inovativnih rješenja koja odgovaraju potrebama tržišta• često se koriste ICT-om kao osnovom novog modela poslovanja• njihovi proizvodi i usluge usredotočeni su na druge milenijce koji razmišljaju na sličan način• prema svojim djelatnicima nemaju tradicionalan pristup, često ih gledaju kao partnere
Za kraj donosimo brojke:
58% izvršnih menadžera navodi da njihova tvrtka nije spremna privući i zadržati milenijce;43% američkih milenijaca preferira pivo iz malih pivovara;90% mladih u SAD-u želi vlastiti dom, ali si ga ne može priuštiti;52% milenijaca nema povjerenja u tržište kapitala za dugoročna ulaganja