Početkom tjedna premijer Plenković junački je otrpio najveće moguće kritike. Ne, nije riječ o uobičajenom saborskom oporbenom folkloru. Da je u Dubrovniku, na skupu HNB-a i MMF-a kao hrvatski premijer kojim slučajem bio neki SDP-ovac, ili bilo koji političar, kritike bi bile jednako utemeljene i razorne. Direktorica MMF-a Christine Lagarde zatražila je od Hrvatske jačanje neovisnih institucija, a Sabor je praktički istovremeno na dnevnom redu imao topničku, odnosno zakonsku pripremu vatre za smjenjivanje pravobraniteljice za djecu. Šeficu MMF-a očito je s političkim aspiracijama prema kontroli institucija koje bi trebale biti nezavisne dobro brifirao njezin domaćin, guverner Boris Vujčić. Jer, nije samo HNB na meti politike. Čelnici svih regulatornih tijela dođu na red za smjenu čim neki utjecajan političar zaželi na nekoj agenciji vježbati moć, odnosno realizirati svoje interese, ili se naprosto nađe podobniji kandidat za čelno mjesto.
>>>Plenković i Lagarde složni oko racionalnog upravljanja javnim financijama
Intervencija iz centrale MMF-a nije ostala samo na institucijama koje treba jačati. Christine Lagarde pozabavila se i odljevom mozgova, ali ne na klasičan način domaćih političara – vlast umanjuje problem, a oporba ga preuveličava, i skladno se smjenjuju u tome. Nije komentirala najnovije podatke o 55.970 građana Hrvatske koji su lani odselili u Njemačku i ne zanima je jesu li to njemački podaci ili hrvatski, koji će sljedećeg tjedna biti možda upola manji. Njezina je poruka, u slobodnoj interpretaciji, da institucije trebaju raditi svoj posao, ali to nije onaj vic koji su smrtno ozbiljni ponavljali mesići, bandići, mamići… Zaista, jake institucije oslabljuju partikularne političke interese. A kad bi političari polagali račune javnosti, osigurali da vlade služe svima, a ne samo nekolicini odabranih, ne bi bilo ni dramatičnog odljeva mozgova.
Eto, dobili smo recept, samo trebamo pronaći političare koji će raditi za nas, a ne za sebe.