Gospodarski program HDZ-a jedan je od najzačudnijih političkih dokumenata. Analitičari, članovi stranke i politički protivnici iščekuju ga nestrpljivije nego što svaki mjesec provjeravaju je li im na račun sjela plaća.
Fama je, ako se ne varam, počela još u veljači, kad je Karamarko rekao da je program rađen u suradnji s bavarskim institutom IFO ‘de facto gotov’, i najavio da će ga ravnatelj Instituta Hans Werner Sinn predstaviti već 1. ožujka na stranačkom gospodarskom forumu. Prošao forum, prošao Sinn, prolaze mjeseci, a u javnost se još puštaju samo probni baloni. Malo zaljulja Sinn, pa koalicijski partner Budimir, onda Karamarko uzdrma s dolinom suza, pa novopečeni predsjedničin ekonomski savjetnik Valentić odapne strijelu na Banske dvore… A prošlog petka pred novinarima je Karamarko zamahnuo dokumentom koji je evo, opet, praktički gotov, finaliziraju ga, rade na provedbenim dokumentima i sve će uskoro biti gotovo. Ali opet je morao odgoditi predstavljanje tog dokumenta jer je u dva istupa tog dana imao važnije poruke – o prosvjedu branitelja (koji podržavaju, ali iza kojeg ne stoje).
Višemjesečno peglanje ključnog stranačkog dokumenta (ne za osvajanje vlasti, nego za vladanje Hrvatskom) pokazuje koliko su bavarski recepti daleko od hrvatske stvarnosti, ali i da u Karamarkovoj koaliciji nema zajedničkog viđenja izlaza iz ‘doline suza’. Program oporavka i zapošljavanja, kako se naziva taj fantomski dokument, morat će zasigurno biti i program restrukturiranja, privatizacije, pa i otkaza. No možda se do izbora sve to utopi u HDZ-ovoj alibi retorici: mi taj program podržavamo, ali iza njega ne stojimo. Jer kad dođu na red konkretne odluke, koje će ugroziti interesne grupe uhljeba, Karamarkov program završit će baš kao što je završio i Milanovićev Plan 21.