Smanjuju se ostvareni prihodi hrvatskih kućanstava, rastu udjeli hrane/pića i režija u ukupnim prihodima.
Tri četvrtine hrvatskih građana nema dovoljne prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba, pokazalo je najnovije Gfk istraživanje.
Krajem 2012. godine jedno prosječno hrvatsko kućanstvo raspolagalo je mjesečno s 6.300 kuna (840 €). Međutim, prema njihovoj subjektivnoj procjeni za zadovoljenje osnovnih troškova /potreba, nužno je imati, u prosjeku, 8.955 kuna (1.194 €).
Prosječna četveročlana obitelj mjesečno u prosjeku ostvari 7.830 kuna prihoda (1.044€), dok joj je potrebno u prosjeku 11.130 kuna (1.484€). Kako prosječno hrvatsko kućanstvo može živjeti s manjkom od 2.655 kuna ili četveročlana obitelj s 3.300 kuna manje svaki mjesec? Da li će kontinuiran nedostatak sredstava rezultirati s još većim brojem blokiranih računa hrvatskih građana zbog nepodmirenja obaveznih troškova (skoro 250.000 blokiranih računa početkom veljače 2013.)?
U odnosu na prošlu godinu, vrijednost potrebnih prihoda jednog kućanstva nije se znatno promijenila (2011.- 8.824 kuna, 2012.-8.955 kuna), ali su se zato ostvareni prihodi smanjili za oko 5 posto (2012.-6.300 kuna; 2011.- 6.610 kuna).Gledajući regionalno, najveći se prihodi ostvaruju u gradu Zagrebu – 7.043 kuna (939 €), a najniži u Slavoniji – 5.280 kuna (704 €).
Iako 76 posto hrvatskih kućanstava ima niže prihode od potrebnih, u Hrvatskoj ima i onih kućanstava čiji članovi ostvaruju veće ili dovoljne prihode za podmirenje osnovnih životnih troškova i potreba.
Sedam posto hrvatskih kućanstava ima veće prihode od potrebnih, dok 13 posto ostvaruje mjesečno ‘taman onoliko koliko im treba‘. Iako je u Hrvatskoj trenutno 20 posto kućanstava koji podmiruju svoje mjesečne obaveze, njiihov broj je svake godine sve manji (2008.- 12 posto onih s većim prihodima od potrebnih, 2012.-7 posto, 2008.-17 posto s ‘taman potrebnim prihodima‘ ; 2012.- 13 posto).
U Zagrebu i okolici kao i u Dalmaciji, najmanje je kućanstava koja imaju niže prihode od potrebnih (Zagreb i okolica – 66,8 posto, Dalmacija – 66,3 posto), dok je takvih najviše u Istri – 87,6 posto.
U Zagrebu je najviše onih kućanstava koja ostvaruju veće prihode od potrebnih – 13 posto, takvih kućanstava nema u Istri, dok ih je u Slavoniji svega 1,4 posto, a u Lici 2,4 posto. Usporede li se ostvareni i potrebni prihodi kod kućanstava koja nemaju dovoljno raspoloživih sredstava (njih 76 posto), dolazi se do podatka da bi u prosjeku njihova potrebna primanja trebala biti čak 73 posto veća od sadašnjih (prosječan udio razlike ostvarenih i potrebnih prihoda).Ukupni troškovi kućanstva – 6.000 kuna (800€), skoro su podjednaki onima iz prošle godine (776 €).
Najveći udio troškova u ukupnim prihodima kućanstva otpada na hranu i piće – 33 posto. Doda li se tome i troškovi stanovanja, proizlazi da 54 posto svojih prihoda hrvatska kućanstva troše na zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba. Udio troškova hrane i pića raste zajedno s troškovima stanovanja (2011.-udio 48 posto), ostvareni prihodi se smanjuju, pa Hrvatima ostaje sve manje novca za zadovoljenje nekih drugih potreba (zabava, rekreacija, obrazovanje, medicinske usluge, obuća i odjeća), koje, za sve veći broj hrvatskih građana postaju luksuz.
Svim hrvatskim kućanstvima je zajedničko što mjesečno novac troše na hranu/piće i troškove stanovanja (režije). Od ostalih proizvoda/usluga, najveći broj kućanstava izdvaja novac za plaćanje usluga mobilne telefonije (92 posto), fiksnog telefona (85 posto), te za prijevoz (83 posto).Na odjeću i obuću novac izdvaja 77 posto hrvatskih kućanstava, na medicinske usluge skoro 2/3 hrvatskih kućanstava (62 posto).
Skoro podjednak broj hrvatskih kućanstava mjesečno troši novac na kulturu, rekreaciju i zabavu (46 posto), na duhan i cigarete (45 posto), na trajna potrošna dobra. Na obrazovanje novac izdvaja svega 30 posto hrvatskih kućanstava (u prosjeku 518 kuna mjesečno). Usporedbom ovogodišnje potrošnje s onom od prije godinu dana, pokazalo se sljedeće: Isti je broj kućanstava koja troše na hranu, troškove stanovanja, fiksni i mobilni telefon. Međutim, troškovi hrane/pića povećali su se za 9 posto, a troškovi stanovanja za 5 posto. Veći iznosi (od 4 posto do 8 posto) izdvajaju se još i na kupovinu odjeće i obuće, medicinske usluge, te na duhan i cigarete. Manji iznosi novca, u odnosu na lani, (od 7 posto do 10 posto) izdvajaju se na kulturu i zabavu, zatim na mobilne telefone i obrazovanje, dok su troškovi u ostalim kategorijama proizvoda/usluga, ostali nepromijenjeni.
Najveći pad u opsegu potrošnje uočava se kod trajnih dobara – 32 posto je manje kućanstava koja kupuju trajna dobra. Sve je manji broj kućanstava koja troše novac na proizvode koji ne spadaju u kategoriju osnovnih potreba: 21 posto Najveći pad u opsegu potrošnje uočava se kod trajnih dobara – 32 posto je manje kućanstava koja kupuju trajna dobra. Sve je manji broj kućanstava koja troše novac na proizvode koji ne spadaju u kategoriju osnovnih potreba: 21 posto je manje kućanstava koja troše na kulturu, zabavu, rekreaciju, 12 posto je manje onih koji kupuju odjeću i obuću, dok je 21 posto manje kućanstava koja troše na medicinske usluge. Ne veseli niti podatak da je u 2012.-oj godini, u odnosu na prethodnu godinu, 25 posto manje kućanstava koja izdvajaju novac na obrazovanje.