Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra kako su predstečajne nagodbe vrlo važna institucija i za hrvatsko gospodarstvo, no kako postupke po sadašnjem zakonu ne bi trebalo nastaviti već bi instituciju predstečajnih nagodbi trebalo vratiti u Stečajni zakon, a mišljenja je da je Vlada već morala predložiti i rješenje za građane odnosno zakon o osobnom bankrotu.
"Instituciju predstečajnih nagodbi bi trebalo vratiti u Stečajni zakon, koji se mora promijeniti, osuvremeniti i prilagoditi praksi drugih zemalja, primjerice Austrije i Njemačke, u kojima je prestečajna nagodba uobičajena institucija koja pomaže rehabilitaciji onih poduzeća čiji je poslovni model dugoročno održiv, ali pod nadzorom suda", istaknuo je Novotny upitan za komentar dosadašnjih rezultata predstečajnih nagodbi i treba li te postupke nastaviti.
Novotny navodi kako je praksa predstečajnih nagodbi vrlo važna institucija u tržišnim ekonomijama, kako je većina zemalja EU novelirala svoje stečajne zakone prema američkoj najboljoj praksi te kako su predstečajne nagodbe u tom smislu vrlo važna institucija i za hrvatsko gospodarstvo.
Međutim, hrvatski Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi je predlagač (Ministarstvo financija) izuzelo iz Zakona o stečaju i smjestilo ga u okruženje vladine birokracije, što je ne samo u susprotnosti s najboljom praksom i EU nego i otvara mogućnosti političke arbitraže u procesu nagodbi, ističe Novotny.
Napominjući kako je glavni argument predlagača ovog zakona da su "sudovi spori", Novotny zaključuje kako je "dakle prevladao politički argument, što je potpuno neprihvatljivo iz pogleda jačanja tržišnog institucionalnog okvira sukladnog najboljoj praksi".
Možemo vjerovati, dodaje, da je Ministrstvo financija imalo najbolju namjeru rješavanja problema nelikvidnih odnosno insolventnih poduzeća. Vlada je, međutim, u rješavanju pitanja nelikvidnosti polazila od pretpostavke da je insolvencija posljedica krize, a ne strukturnih problema, smatra Novotny.
Upozorava kako poduzeća koja uspješno zaključe predstečajne nagodbe na žalost zbog loših poslovnih modela, nedostatka konkurentnosti i niske razine kapitala nemaju veliku šansu na tržištu. Takva poduzeća komercijalne banke ne smiju financirati, pa su ona osuđena na stagnaciju i vrlo vjerojatno odgođeni stečaj. Samo rijetka poduzeća će se rehabilitirati u cijelosti, drži Novotny.
Ističe kako "postupke po ovakvom zakonu ne bi trebalo nastaviti. Instituciju predstečajnih nagodbi bi se trebalo vratiti u Stečajni zakon, koji se mora promijeniti, osuvremeniti i prilagoditi praksi drugih zemalja, primjerice Austrije i Njemačke, u kojima je prestečajna nagodba uobičajena institucija koja pomaže rehabilitaciji onih poduzeća čiji je poslovni model dugoročno održiv, ali pod nadzorom suda".
Novotny je mišljenja kako je uz instituciju predstečajnih nagodbi potrebno razviti dodatne instrumente fiskalne intervencije za rehabilitaciju poduzeća u poteškoćama (konsolidacijski fondovi, mezanin fondovi i sl.).
Ističe i kako je kod predlaganja Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, Vlada morala predložiti i rješenja za predstečajne nagodbe građana (kućanstva), odnosno zakon o osobnom bankrotu.
Pritom napominje kako su iskustva iz drugih zemalja EU poput Slovenije pozitivna - građanima-dužnicima, koji imaju imovinu koja može pokriti dugovanja, otvara se privatni bankrot, a građanima koji imovine nemaju otvara se nagodba i opraštaju se dugovi u cijelosti i djelomično, opet pod nadzorom Suda.