Transportno osiguranje majka se svih vrsta osiguranja, to je bio početak osiguranja kao tržišne djelatnosti. U 2014. godini, transportno osiguranje u svijetu imalo je 38 milijardi dolara premije.
- Temelj Europske unije je sloboda kretanja kapitala, robe i usluga i sve što je suprotno je zabranjeno. Međutim, iako postoji ta sloboda, tržište EU nije u potpunost iliberalizirano - kazala je Margita Selan Voglar, direktorica Odjela za transportna osiguranja Zavarovalnice Triglav, na konferenciji Intranslaw održavajući predavanje na temu ‘Izazovi tržišta EU za osiguravatelje transportnih rizika u Jugoistočnoj Europi‘.
Tri su osnovna ‘ograničenja‘ u toj slobodi kretanja – porezni sustavi, kategorije obveznog osiguranja te zaštita potrošača.
- Svaka država EU ima svoju poreznu politiku. Neke države opterećuju premiju sa porezom, neke ne. Različita je i naplata poreza, neke naplaćuju prilikom ugovaranja police, neki po naplati, neke države u jednoj vrsti osiguranja imaju različite porezne stope ovisno o visini premije, i tako dalje - kazala je Selan Voglar. Tu je i obvezno osiguranje, odnosno, što se sve mora osigurati. Svaka država određuje koje djelatnosti ili segmenti moraju biti osigurani, naravno najpoznatiji je promet, ali tu su i police koje pokrivaju rizik primjerice doktora, odvjetnika, revizora, ekološki rizici i štete.
- Kod dijela zaštite potrošača, oni se uključuju u troškove rada u pojedinoj državi. Države propisuju strogu formu uvjeta osiguranja koja mora biti na lokalnom jeziku, s lokalnom pravnom jurisdikcijom, tu je i dozvola korištenja podataka od strane potrošača - objašnjava Selan Voglar.
Sloboda pružanja usluga (Freedom of service) postaje način na koji se stranim osiguravateljima omogućava pristup lokalnom tržištu i ponuda proizvoda koje osiguranici nosu mogli dobiti od domaćih osiguravatelja. Ovakve promjene uzrokuju pak jaki pritisak na lokalnu industriju da izađe sa modernijim i boljim rješenjima te povećaju vlastitu konkurentnost. Osiguravatelji su motivirani uložiti energiju i sredstva u razvoj proizvoda i tehnologije koji će omogućiti prvorazrednu uslugu njihovim klijentima. S druge strane, domaći osiguravatelji svoje usluge mogu ponuditi i u drugim zemljama EU, što je izazov za svakog poduzetnika i time maksimizirati prihode iz djelatnosti. Dobre ideje za dobre proizvode osiguranja, moderni postupci prodaje i naknade šteta omogućavaju širenje preko granica.
Pristup pojedinim tržištima unutar EU reguliran je europskim zakonodavstvom, ali u obzir je potrebno uzeti i nacionalne zakone, posebice iz oblasti zaštite potrošača. Tako je izravno osiguranje stranih osiguravatelja više rezervirano za velike rizike povezane sa pravnim osobama, a ne toliko za fizičke osobe. Isto tako, treba imati na umu da lokalni osiguravatelji više ulažu u domaću trgovinu, kulturu i sport te pokazuju veću društvenu prisutnost i odgovornost, što od stranih osiguravatelja, koji najčešće nemaju ni ured u navedenoj zemlji, ne možemo očekivati. Vrste osiguranja u državama članicama EU su različite ali pravno normirane. Za koje se osiguravatelji odlučuju, ovisi o potencijalima konkretnog tržišta, vrsti proizvoda kao i vrstama potencijalnih osiguranika kojima planiraju nuditi svoje usluge. U svakom slučaju, pažljivo se prate kako tržišni rezultati tako i troškovi izvođenja usluga te troškovi poslovanja.
Otvaranje tržišta EU nudi mogućnosti proširenja poslovanja osiguravatelja, ali potreban je oprez kod primjenjivih propisa budući da se nacionalna zakonodavstva država članica vrlo specifična oko ostalih uvjeta koje moraju poštivati osiguravatelji. Mogućnosti postoje i vrijedi ih iskoristiti – ako se raspolaže s atraktivnim i konkurentnim proizvodima.