Ovih dana svi poduzetnici proučavaju novi stečajni zakon koji je u srijedu bio na sjednici Vlade. Novi propis osim stečaja regulira predstečajni postupak pa će s 1. srpnja prestati vrijediti ključne predstečajne odredbe iz ‘Linićeve ere’.
A novi propis tangirat će kompletnu poslovnu zajednicu: dužnike i vjerovnike, menadžment i zaposlene, vlasnike i sindikate, pravosuđe i banke, Finu i HUP, lijeve i desne, konzultante i novinare… I, dok je predstečajni propis buldožerski progurao tadašnji ministar financija, peglanje Linića ostavljeno je Miljenićevu Ministarstvu pravosuđa. Još je prerano za cjelovitu ocjenu novog propisa, koji će možda biti i još malo inoviran. No upravo je resorska selidba nadležnosti oštrica na kojoj će ‘Miljenićevi stečaji’ proći ili pasti. Ključni nedostatak Linićevih predstečajeva bila je brzina postupka koji je pravosudnu vjerodostojnost žrtvovao na račun brzine. Sudski pravorijek umjesto Finina rješenja tako će donijeti više ravnopravnosti za sve sudionike, ali može se očekivati da će usporiti proces. A predstečajevi su spašavali radna mjesta upravo zahvaljujući pravodobnom reagiranju.
Zato su se u Linićevoj sivoj zoni omastili neki dužnici koji su fiktivnim tražbinama povezanih društava uspjeli kao većinski vjerovnici izglasati velike oproste duga i tako su izigrali prave vjerovnike. Pa, iako se propisuju rokovi trajanja (pred)stečajnih postupaka, sudski pravorijek dulje će se čekati. Zato se i očekuje novi val stečajeva, što će maknuti nered s poslovne scene, ali najvjerojatnije prouzročiti i više zatvaranja proizvodnje i gubitaka radnih mjesta nego što je bilo u ‘predstečajnoj eri’. Veliko je pitanje što će u konačnoj ocjeni prevladati, ali bojim se da je vladajućoj garnituri obračun s ‘Linićevim stečevinama’ važniji od očuvanja radnih mjesta u privatnom sektoru.