Iz Vlade i gotovo svih ministarstava iz dana u dan dolaze vesele najave kojima se kupuju glasovi.
Prošlog je tjedna tako ministar rada Mirando Mrsić najavio uvođenje državnih mirovina (za 85.000 ljudi starijih od 65 godina koji nemaju nikakva primanja) te automatsko nasljeđivanje 50-60 posto mirovine preminulog bračnog druga. (Sad udovica/udovac mogao bi birati hoće li nastaviti primati svoju mirovinu ili 70 posto mirovine supružnika.)
Svaka čast! Odličan predizborni potez, protiv kojeg ni HDZ nema efikasan odgovor. Ali će, u slučaju izborne pobjede, morati zavući ruku duboko u praznu državnu blagajnu da bi isplatio Mrsićevu akrobaciju. Doduše, ministar je samo pustio bombu, pa tek sad ide računati koliko bi to moglo stajati državu na njezinom postojanom putu prema grčkom rješenju. Nitko ne spori da su mirovine male i da je svaka pomoć umirovljenicima neophodna. Pa i iz Ministarstva rada poručuju da je to zapravo mjera socijalne zaštite. Pa kog vraga se onda tom mjerom ne bavi mjerodavna kraljica socijale Milanka Opačić? Hoće li moja mirovina biti još manja zbog tog predizbornoga gašenja socijalnog požara? Čini se da se tako nastavlja praksa isisavanja novca koji bi trebao biti podijeljen prema kriterijima minulog rada. Malo braniteljima, malo zaslužnim političarima, malo za socijalne slučajeve.
Broj umirovljenika i bez toga dramatično sustiže broj zaposlenih, a sve dulji životni vijek i negativni demografski trendovi najavljuju da će se blagajna za mirovine rapidno prazniti i ozbiljno ugroziti mirovinski sustav koji je zamislio još Bismarck, i to u vrijeme kad se živjelo upola kraće nego danas. Sve to dolazi na naplatu i bez ovakvih mrsićevskih predizbornih obećanja bez pokrića. Koje će, u krajnjoj liniji, na ovaj ili onaj način platiti i pokriti – gospodarstvo.