[gallery columns="5" ids="220950,220951,220952,220953,220954,220955,220956,220957,220958,220959,220960"]
Tomislav Panenić, ministar gospodarstva, u svom uvodnom govoru je istaknuo da je ovo prva bitna izmjena nekog zakona u mandatu nove Vlade te da su očekivanja od Zakona o javnoj nabavi velika. Također je naglasio da mu je segment javne nabave u cijelom resoru kojeg vodi, važniji od energetike
Ovo je, čini se, tjedan konferencija o javnoj nabavi. Jučer je na istu temu skup organizirala Hrvatska udruga poslodavaca koja je predstavila svoje prijedloge izmjena Zakona o javnoj nabavi, a danas je ta uloga pripala Hrvatskoj gospodarskoj komori. Očito je da se radi o „vrućoj“ temi koja zanima i javni i privatni sektor, a pod petama najviše gori političarima koji pod hitno moraju donijeti konačni prijedlog Zakona. Naime, prema direktivama EU, dužni smo novi Zakon donijeti do 18. travnja, što je s obzirom na kompleksnu tematiku, vrlo nerealan rok za Ministarstvo gospodarstva, koji na sve adrese trenutno šalje molbe za prijedlozima izmjena Zakona.
Na današnjem HGK-ovom prvom panelu pod nazivom Javna nabava kao generator gospodarskog rasta, sudjelovali su predstavnici privatnog i javnog sektora, sudbene vlasti, gospodarskih institucija. U moru tema koje su se djelomično otvorile, mogao bi se izvući generalni zaključak o tome da novi Zakon svakako mora omogućiti puno veći udio hrvatskih dobavljača (pogotovo manjih i srednjih), da sudjeluju u postupcima javne nabave pa bi se to odrazilo i na rast gospodarstva. Predstavnici privatnog sektora, Zvonimir Viduka, direktor tvrtke Altpro te Ivica Vuković, direktor tvrtke Krah složili su se da su hrvatski proizvođači u postupcima javne nabave u podređenom položaju te da se preferiraju uvoznici. Viduka, čija se tvrtka nadmeće na europskim i svjetskim tenderima, istaknuo je da je javna nabava i na međunarodnim natječajima elastičan pojam, da svaka zemlja ima svoja pravila.
– U Europi poslove dobivamo kroz EU projekte, gdje su globalne tehnološke tvrtke u velikoj prednosti i naručitelji ne žele angažirati hrvatske. Ako ih i uzimaju onda nad njima reketare i traže da radimo za cijenu nabavnog materijala. Mi nemamo velikih primjedbi na postojeći Zakon, svi zakoni su slični. Stvar je u onome tko priprema natječaje i odlučuje jesu li hrvatski proizvođači u tim postupcima potrebni – istaknuo je Viduka.
Vuković je dodao da se natječaji namještaju tako da se po specifikacijama automatski traži roba iz uvoza, čime je na poslovima onemogućeno angažiranje domaće radne snage.
Tomislav Radoš, potpredsjednik HGK-a za industriju, IT, energetiku i zaštitu okoliša naglasio je da sve europske zemlje suptilno štite svoje proizvođače, što se da iščitati iz skrivenih „caka“ kao što su zelena javna nabava, zahtjevi za posebnim tehničkim standardima specifičnima samo za određenu zemlju, članstva u raznim udruženjima i sl. Drugim riječima, da postoje metode da se zaštite domaći proizvođači, a ne krše europska pravila o tržišnom natjecanju. S njim se složio i Davor Huška, pomoćnik ministra regionalnog razvoja i fondova EU:
- Ako u Austriji i Njemačkoj postoje mehanizmi da se legitimnim putem preferiraju domaći izvođači, ne vidim razloga zašto Hrvatska jednostavno ne bi prekopirala te modele. U idućih pet godina pred nama je na raspolaganju 100 milijardi kuna koje možemo priskrbiti kroz europske natječaje i krajnje je vrijeme da se hrvatski proizvođači uključe i uzmu ta sredstva – zaključio je Huška.
Tomislav Panenić, ministar gospodarstva, u svom uvodnom govoru je istaknuo da je ovo prva bitna izmjena nekog zakona u mandatu nove Vlade te da su očekivanja od Zakona o javnoj nabavi velika. Također je naglasio da mu je segment javne nabave u cijelom resoru kojeg vodi, važniji od energetike.
Luka Burilović, predsjednik HGK ponovio je statistiku, kako se jedna trećina državnog proračuna troši na postupke javne nabave (42 milijarde kuna) te da, bez obzira na vrlo visoki postotak domaćih ponuditelja, nema podataka o tome koliko hrvatskog proizvoda sudjeluje u nabavi. HGK je na konferenciji i predstavio on-line katalog hrvatskih proizvoda koji bi trebao poslužiti naručiteljima kao orijentir, što se i pod kojim uvjetima nudi na hrvatskom tržištu.
Zanimljivo je da smo ušli u treću godinu članstva u EU, a tek sada si naše gospodarske institucije postavljaju pitanje kako ćemo zaštititi hrvatski proizvod i hrvatske poduzetnike. To svakako ne smije stajati u Zakonu o javnoj nabavi. Nadajmo se samo da ćemo biti uspješniji u prepisivanju europskih načina određivanja pravila igre, nego što smo to bili do sada.