Da je zagrebački gradonačelnik bio političar u starome Egiptu, danas bismo mitsku pticu koja se rađa iz vlastitog pepela zvali bandić, a ne feniks
Najprije skrivi prometnu nesreću i bježi pred policijom, zbog čega gubi gradonačelničku fotelju, ali se ubrzo vraća još jači. Pa gubi unutarstranačke izbore od Milanovića, ali ga ovaj ne može maknuti s gradonačelničkog položaja. Pa se kandidira za predsjednika države, protiv Josipovića i stranke, zbog čega biva izbačen iz SDP-a. Zatim pukne na parlamentarnim izborima, ali opet osvaja Zagreb, jači nego ikad. Pa je uhićen, zabranjeno mu je vođenje grada, i njegova zamjenica s političkim ambicijama u nepunih pet mjeseci prestigla ga je po popularnosti.
Sad se po šesti put našao u nemogućoj situaciji – ostaviti Sandru Švaljek da sama vodi Zagreb još dvije godine ili isprovocirati izbore bez šansi protiv svoje odmetnute namjesnice. Onda pravosuđe ukida Bandićev politički egzil, ali ga odmah vraća u Remetinec i nalaže zapljenu Hanžekovićeva jamstva od 15 milijuna kuna.
Naravno, slijede žalbe, ali, još važnije, čini se da Bandić sad može smijeniti namjesnicu, i tako najozbiljnijoj konkurentici na predstojećim izborima izmaknuti savršeni položaj. On, naime, dobro zna da se najjeftinija i najefikasnija izborna kampanja vodi upravo iz gradonačelničke fotelje, pa makar i namjesničke. Zato kroničari, umjesto političkog rekvijema za Bandića, upravo skladaju koračnicu njegove nove bitke za Zagreb. U toj tmurnoj priči o zagrebačkom političkom feniksu najviše svih ovih godina ipak trpi gradski javni interes. A ta je šteta u ovom mileniju nemjerljivo veća nego ‘kikiriki’ od 20 milijuna kuna, za koliko Uskok tereti Bandića u aferi ‘Agram’.