Predsjednik Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava "Život" Antun Laslo upozorio je danas u Osijeku kako će se zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i pojave bolesti dogoditi da Hrvatska, prvi put nakon dugo vremena, neće imati dovoljno pšenice za vlastite potrebe.
Žetva se u istočnoj Hrvatskoj privodi kraju, rekao je Laslo na konferenciji za novinare navodeći kako se, nakon blage zime, već u ožujku pojavila za ove prostore nedovoljno poznata bolest hrđe pšenice te da oni proizvođači koji su obavili prskanje dva ili tri puta imaju znatno bolje prinose od onih koji su to napravili samo jednom ili uopće nisu prskali.
Naveo je kako je pšenica u Hrvatskoj zasijena na oko 165 tisuća hektara, očekivali su se prinosi od 4 tone po hektaru, odnosno 660 tisuća tona pšenice, ali je, nakon pojave bolesti, na nekim velikim površinama prinos prepolovljen.
Laslo smatra kako stanje neće biti ništa bolje ni u ostalim kontinentalnim dijelovima Hrvatske, jer su ga proizvođači iz Međimurske županije izvijestili da je i na njhovim površinama također prisutna ta bolest pa se i kod njih očekuju znatno niži prinosi.
Potrebe hrvatskog tržišta su 500 do 550 tisuća tona pšenice, što znači Hrvatska neće imati dovoljno pšenice za svoje potrebe. Prošle godine smo izvezli velike količine pšenice u samoj žetvi i mislim da bi ovaj put nadležna ministarstva i Vlada našu pšenicu trebali zadržati i seljacima platiti stvarnu proizvođačku cijenu, ističe Laslo.
Ustvrdio je kako je cijena, koju nude pojedini trgovci od 1,05 kuna za kilogram, ucjenjivačka i neprihvatljiva za proizvođače te da mu nije jasno kako cijena može biti tako niska ako pšenice neće biti dovoljno.
Smatra kako sadašnja otkupna cijena ni približno ne može pokriti ulaganja u proizvodnju, posebice proizvođačima koji su obavili prskanje pšenice i ostale agrotehničke mjere, a da Ministarstvo poljoprivrede o tome ne vodi brigu zbog čega su obiteljska gospodarstva prepuštena stihiji.
Voditelj Odjela za poljoprivredu i prehrambenu industriju osječke Županijske komore Ernest Nad kazao je kako veliki broj proizvođača nije uspio sanirati bolesti na pšenici, što je djelomično ovisilo i o odabiru herbicida koji su različiti po kvaliteti pa su proizvođači, koji su odabrali kvalitetne herbicide i obavili tri tretiranja, došli do zadovoljavajućih prinosa.