Bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader počeo je iznositi svoju obranu u slučajevima Hypo i Ina-MOL, prvom objedinjenom suđenju u nizu antikorupcijskih postupaka koji mu se stavljaju na teret, prenosi HRT.
Na početku obrane, koju je krenuo iznositi nakon što je sud odbio posljednje dokazne prijedloge njegove obrane, Sanader je s indignacijom odbacio prvu točku objedinjene optužnice koja ga tereti za ratno profiterstvo jer je od austrijske Hypo banke navodno primio proviziju kada je Hrvatskoj odobren kredit za kupnju zgrada veleposlanstava.
Sanader je prigovorio što mu se sudi retroaktivno prema zakonu o nezastarjevanju ratnog profiterstva koji se od donošenja nije primijenio niti na jednom drugom hrvatskom građaninu. U internim krugovima taj se zakon zove Lex Sanader. Na to je prije godinu dana upozorio moj odvjetnički tim kada su rekli da je po USKOK-u jedini ratni profiter bivši premijer, ministar, saborski zastupnik, bivši glavni tajnik VONS-a i predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, kazao je Sanader.
Tvrdi da je cijeli slučaj pokrenut po nalogu njegove nasljednice Jadranke Kosor koja je DORH-u naredila kazneni progon i na njemu surađivala, šaljući razne svjedoke ‘nutkajući‘ ih da svjedoče.
Prigovorio je i što se sva njegova imovina pa i kuća koju je kupio 1994. gleda kroz prizmu inkriminacija koje mu se stavljaju na teret. Nisam primio nikakvu proviziju, ali i da jesam to ne bi imalo nikakve veze s ratnim profiterstvom, rekao je Sanader. Možda ne spadam u najzaslužnije za samostalnost Hrvatske, ali sigurno nisam ratni profiter. U 20 godina bavljenja politikom ponosan sam na svoj doprinos u stvaranju i međunarodnu afirmaciju Hrvatske, dodao je Sanader podsjećajući da je za ratne zasluge odlikovan te promaknut u čin pričuvnog pukovnika.
Opsežno je pojasnio i situaciju u Hrvatskoj u ratnim vremenima te ideju državnog vrha da je za promicanje u svijetu neophodno kupiti zgrade za veleposlanstva. Cijeli je posao, kazao je, vodio njegov tadašnji šef Mate Granić koji je potpisao ugovor s bankom nakon što ju je za suradnju predložio tadašnji austrijski ministar Alois Mock.
No odbacio je tvrdnje iz Granićevog svjedočenja da mu je pomogao u dobivanju kredita kod Hypo banke, ističući da mu je bio jamac u Privrednoj banci. Opovrgnuo je i iskaze svjedoka koji je rekao da ga je upoznao s poduzetnikom Eugenom Laxom, na čije je ime po tvrdnjama USKOK-a Hypo banka 1995. isplatila milijunske provizije, a njegovo se ime navodno nalazi i na isplatnicama koje je primio Sanader. Tužiteljstvo tvrdi da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da to nije Laxin potpis, no on je u međuvremenu preminuo.
Kako je moguće da proviziju prima netko tko ne donosi odluke. Pola države odlučuje, a ja sam trebao dobiti proviziju, to je apsolutno mimo svake realnosti i insinuacija koja nema nikakvog temelja, rekao je Sanader koji je kazao da ne želi odgovarati na pitanja tužiteljstva, već samo suda i svoje obrane.
Odbacio je i tvrdnje tužiteljsva da je Hypo banci jamčio bolju poziciju na hrvatskom tržištu ističući da to s obzirom na svoju dužnost zamjenika ministra vanjskih poslova nije mogao učiniti. Očito je da je netko primio proviziju, ali ja to nisam bio, zaključio je Sanader. U nastavku će iznijeti obranu i za optužbe da je od uprave MOL-a primio 10 milijuna eura mita kako bi toj tvrtki prepustio upravljačka prava u Ini.