Prosvjed dviju dioničarskih udruga protiv dopuna Zakona o preuzimanju dioničkih društava (koji po drugi puta predlaže skupina saborskih zastupnika), prava je ‘zbirka’ nepravnih i nezakonitih formulacija i postupaka.
Novinare su sazvale Hrvatska udruga dioničara i Udruga malih dioničara Liburnia Riviera Hotela nastojeći na taj način pridonijeti povlačenju predloženih dopuna Zakona o preuzimanju dioničkih društava. Prema mišljenju ovih dviju udruga ukoliko bi se usvojile predložene dopune Zakona o preuzimanju d.d., ‘retroaktivno bi se ukinula postojeća zakonska obveza Grada Opatije i s njom povezanih općina da daju javnu ponudu za preuzimanje d.d. Liburnija rivijera hotela (LRH), te bi se poništile sudske presude donesene u korist dioničara LRH-a, s time da bi takve izmjene Zakona bile protivne pravnim normama i sudskoj praksi EU-a, a i sudionicima hrvatskog tržišta kapitala tim bi se zakonom nanijele goleme štete’.
Nesporno su ove dvije dioničarske udruge u pravu kad upozoravaju na pravnu nesigurnost koju bi proizvela primjena predloženih dopuna zakona o preuzimanju d.d. Nejasno je, međutim, zašto u ovim dvjema dioničarskim udrugama zastupanim po Vesni Škare-Ožbolt, (sada odvjetnici, ali i bivšoj ministrici pravosuđa) smatraju da se u ovom slučaju zakoni moraju poštivati, a inače u većini svih ostalih slučajeva ne moraju.Pravno je logičan zahtjev da se ne donosi dopuna zakona kojom bi se ‘protivno pravnim normama i sudskoj praksi EU-a povratnim djelovanjem poništile sudske presude i sudionicima hrvatskog tržišta kapitala nanijelo goleme štete’. Nerazumljivo je zašto bi to tako trebalo biti u ovom slučaju kad je praksa u Hrvatskoj upravo obrnuta, učestalo se donose štetni zakoni i ne provode se usvojeni zakoni?
Pojednostavljeno, spornim prijedlogom dopuna zakona pokušava se na pravno neprihvatljiv način (tobože izlobirati) popravljanje štete koju je Vlada nanijela stanovnicima Grada Opatije dvojbenom odlukom o ustupanju dionica LRH-a u zamjenu za 1,8 milijardi duga državnog proračuna prema SN Holdingu. A upitno je i stjecanje dionica općenito (a ne samo u ovom slučaju) na temelju upravnog akta (primjerice, rješenjima HFP-a) jer sve uknjižbe (privatnog) vlasništva na osnovi upravnog akta bi trebalo podvrći reviziji zakonitosti zbog opravdane sumnje na korupciju.
I tako se dolazi do začaranog kruga u kojemu se zahtijeva poštivanje prava i zakona samo kad nam to reba, i izigravanje i nepoštivanje zakona isto kad god nam to treba. Zanimljivost ovog slučaja je da predložene dopune zakona ‘napada’ Vesna Škare-Ožbolt, a ‘brani’ Ingrid Marinović Antičević, obje bivše ministrice pravosuđa koje su svaka na svoj način pridonijele ovakvom stanju u hrvatskom zakonodavstvu i pravosuđu.