Nakon što je USKOK zatražio proširenje istrage o izvlačenju novca u HAC-u i to zbog navodnog mita, koje je austrijski Strabag dao osumnjičenima za poslove na izgradnji luke Gaženica - ta se austrijska tvrka, u istom kontekstu, spominje i u Osijeku.
Gradonačelnik Ivica Vrkić je, naime, postavio pitanje - Je li Strabag davao mito i za zbrinjavanje otpada u Istočnoj Slavoniji?
Osječki gradonačelnik izrazio je sumnju da je tvrtka Strabag u izgradnju regionalnog odlagališta u Antunovcu kod Osijeka ušla s namjerom da stekne nezakonitu dobit. Podsjećajući na napise u medijima prema kojima je Strabag za poslove na Kalmetini, koji su obavljeni, dao milijun eura mita, Vrkić je postavio pitanje koliko je nekome trebalo dati mita u Osijeku, i to za posao koji nikada nije izveden.
‘Ovo danas ističemo zbog toga što vidimo da je to model ponašanja tvrtke koja je vrlo ozbiljna ušla s namjerom u ovaj posao pokupiti novac koji nije zaslužila. To znači da je ispletena neka međunarodna mreža kriminala i nama je drago da je to sve razvidnije. Nadamo se da će to prepoznati i naši istražitelji‘, izjavio je Vrkić.
‘Imamo nepobitne dokaze da se cijeli posao radio i da je veliki dio odluka donošen mimo zakona. Čak i u samim natječajima, čak i u onom dokumentu kad je izabran koncesionar, kada su prekrižili bitne stavke na tome protokolu. Tako je nastala priča da je Strabag investitor koji ništa nije investirao, a traži velike milijunske odštete, kazao je član Upravnog vijeća ZOIS-a Zdravko Peko.
Podsjetimo, ugovor o izgradnji regionalnog odlagališta u Antunovcu potpisan je u ožujku 2006., iako prema Zakonu o odlaganju otpada iz 2004. takav način zbrinjavanja otpada više nije bio moguć. Nakon što je otkazan u siječnju 2009. pokrenut je, među ostalim, i arbitražni postupak, koji je riješen u korist Strabaga. Takav pravorijek je nedavno odlukom potvrdio i Trgovački sud u Zagrebu. Bude li potvrđen i nakon žalbe, pet slavonskih gradova će Strabagu morati platiti oko 100 milijuna kuna odštete. U cijeloj priči sporan je sam ugovor jer su potpisivane dvije verzije - jedna na njemačkom, druga na hrvatskom, koje nisu bile istovjetne. Ta je bitna razlika u sadržaju uočena tek u trenutku izbijanja spora.