Sustav određivanja plaća u javnom sektoru ne proizvodi dobre rezultate i ne djeluje poticajno, a državni proračun opterećuje sve većim izdacima, rečeno je na današnjem okruglom stolu ‘Utjecaj politike plaća na tržište rada‘ u organizaciji Instituta za javne financije i Matice hrvatskih sindikata.
Povećanje izdataka javnog sektora nikad nije popularno pa ni u dobra vremena za ekonomiju, no upravo su se u takvom razdoblju u Hrvatskoj zaobilazno, putem raznih dodataka na plaće, ti izdaci povećavali, rekao je pomoćnik ministra rada i mirovinskog sustava Marko Krištof.
Po njegovoj računici, ostane li na snazi aktualni sustav plaća, trošak za mase plaća u javnom sektoru svake godine povećava se za 200 milijuna kuna pri čemu najveći utjecaj na porast, u iznosu od 130 milijuna kuna, ima isplata dodatka od 0,5 posto po godini staža. Pored toga, dodaci na plaću se ne obračunavaju na isti način u raznim djelatnostima, kaže Krištof.
Kumulacija dodataka na plaću po njegovim riječima najveća je u zdravstvu, pa tako primjerice liječnik primarijus uz dodatak na staž ima dodatak na odgovornost, doktorat i specijalizaciju.
U strukturi dodataka na plaću, napominje Krištof, najveći udjel imaju dodaci na staž, pa se otvara pitanje dobne diskriminacije zaposlenih u javnim službama.
Plaća učitelja, primjerice, po njegovim riječima manje ovisi o tome kako on obavlja svoj posao i na kojem radnom mjestu, a više o radnom stažu te u plaći učitelja s 30 godina staža dodatak na staž sudjeluje s 50 posto.
To je posve nepoticajno, kaže Krištof te ističe da Vlada želi stvoriti održiv sustav plaća koji će garantirati njihovu stabilnost, a neće ugrožavati proračun. On očekuje da će sredinom studenog biti pokrenuti pregovori o sklapanju novog temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe.
Jedna od tema okruglog stola bila je politika minimalne plaće. Sanja Blažević s Ekonomskog fakulteta u Puli smatra da je zakon o minimalnoj plaći neprecizan i dvosmislen pa tako Državni zavod za statistiku, sindikati i poslodavci imaju vlastite izračune minimalca koji još uvijek službeno iznosi 2.814 kuna. Takvu plaću prima oko 5 posto zaposlenih, ali ima i dosta onih čija je plaća ispod zakonskog minimuma, kaže Blažević.
Prema istraživanju koje je provela, na minimalcu je više žena nego muškaraca, a prevladavaju zaposleni u malim poduzećima, s osnovnom ili srednjom školom, a dosta je i radnika sa sela.