„Organizacija i financiranje projekata lokalnih jedinica u uvjetima prekomjernog duga i deficita“ tema je drugog i završnog dana konferencije „Lokalni ekonomski razvoj u uvjetima koji se danas održao u hotelu The Four Points by Sheraton Panorama u Zagrebu.
Predstavnike lokalnih jedinica pozdravio je Saša Drezgić direktor, Centar za lokalni ekonomski razvoj Ekonomskog fakulteta u Rijeci . Nakon uspješnog i produktivnog prvog dana konferencije, istaknuo je Drezgić, drugi dan se odnosi na investiranje odnosno prikazuje proceduru od investiranja od organizacije do financiranja i izvođenja investiranja.Naglasio je i važnost stava prema dugoročnim izvorima financiranja.
Predavanje je održao i Damir Juričić, ravnatelj Agencije za javno privatno partnerstvo, koji je govorio o utjecaju različitih modela financiranja javnih projekata na evidenciju dugi deficita u poslovnim knjigama. Snježana Sikirić,pročelnica Upravnog odjela za financije iz grad Crikvenice, upozorila je kako smo se stabilizirali na stabilno niskim prihodima te naglasila kako bi nas trebali zabrinjavati kapitalni rashodi.
- Mi smo narod koji je navikao živjeti u krizi, zapali smo u kolektivnu psihološku depresiju i sve manje tražimo izlaz. Mislim da smo spremni za novo promišljanje koje mora biti dugoročno. Moramo razmišljat o fiskalnom kapacitetu lokalnih jedinica – rekla je Sikirić i dodala kako je Hrvatska za razliku od drugih europskih zemalja visoko centralizirana.
Saša Marenjak, direktor, PPP centar pobliže je objasnio model JPP (javno privatno partnerstvo) odnosno ugovorni odnos kojim javni sektor kojim javni sektor uključuje privatni sektoru isporuku javnih usluga. Marenjak je upozorio da moramo promijeniti dosadašnji način razmišljanja. Ukazao je na nedostatke klasičnog modela gdje kompleksne procedure, u kojima se moraju zadovoljiti svi kriteriji, rezultiraju gradnjom prilikom koje je imperativ „proći što jeftinije“ zbog čega nastaje nekvalitetan proizvod.
- Klasični model je jeftiniji i zato mnogima bolji, dok je JPP model skuplji ali se dugoročno isplati i predstavlja win win situaciju. Umjesto da gledamo kako najbolje iskoristi novac poreznih obveznika, gledamo kako zadovoljiti državnu reviziju i proći najjeftinije – zaključio je Marenjak.
Damir Medved, glavni konzultant u Ericsson Nikola Tesla osvrnuo se na sredstva koja je država uzela, a potom, po njegovom mišljenju, bacila u vjetar. Kao primjere naveo je situacije u poljoprivredi, brodogradnji, na HRT-u i Hrvatskim željeznicama za koje je ujedno i naveo podatak da danas imaju manju prosječnu brzinu nego 1912. godine.
- Novaca ima i bilo ga je. Problem je što ga ne trošimo na dobar način. Moramo biti svjesni toga što smo odredili kao cilj i je li idemo prema tome cilju – poručio je Medved.
Mišljenja je da u zemlji postoji opsjednutost velikim investicijama dok su europske zemlje odavno prepoznale da su suština razvoja mala i srednja poduzeća. Nezaposlene mlade ljude vidi kao generatore ideja koji bi trebali dobiti mogućnost zapošljavanja i priliku u mikro poduzetništvu, a ne u velikim tvrtkama.
- Bazna infrastruktura trebale bi biti konkurentne tvrtke. Mladi bi trebali moći osnovati svoju tvrtku za desetak kuna kako bi svoje ideje odmah mogli prodati u svijet – zaključio je Medved.
Među najstručnijim ljudima koji znaju kako se financira i investira predavanja su održali i Davor Vašiček , predsjednik Upravnog odbora iz Centra za lokalni ekonomski razvoj Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Goran Justinić, predsjednik Udruge pružatelja energetskih usluga , Ariana Vela, direktorica, EU projekti, Vedrana Jelušić Kašić, direktorica EBRD-za Hrvatsku, Vesna Bukarica načelnica Sektora za energetsku učinkovitost , Goranka Crnković Trivić, Erste & Steiermarkische bank d.d., te Ante Vranješ iz BKS Bank.
Iako je konferencija ocijenjena uspješnom i produktivnom prisutni nisu mogli ne primijetiti malu zainteresiranost predstavnika lokalnih zajednica te medija za aktualnu temu koja nudi ideje i rješenja za što bolja poslovanja u uvjetima krize i naposljetku za izlazak iz krize. Pomalo je zabrinjavajuća inertnost prema novim saznanjima koja bi mogla donijeti boljitak. Jedno od ključnih pitanja je „zašto ljudi ne žele znati“, jer naposljetku znanje je moć – zgodno oruđe koje bi moglo pomoći u prevladavanju lošeg poslovnog okruženja u kojem se nalazimo.