Na četvrtom ročištu u tužbi Udruge potrošač protiv osam banaka zbog valutne klauzule i promjenjivih kamatnih stopa kod kredita u švicarskim francima, svjedočila su dva svjedoka tužitelja.
Prije izjava svjedoka, obrana osam banaka prigovorila je zbog činjenice što su dva od pet svjedoka tek sudužnici, a ne korisnici kredita. Međutim sud je odbacio taj prigovor jer se ispostavilo da su svjedoci postali korisnici kredita u međuvremenu, jer je na primjer prva svjedokinja ‘naslijedila‘ kredit od bivšeg supruga tijekom podijele bračne stečevina.
Uprava ta svjedokinja, Ivana Cigrovski našla se na meti odvjetnika bankara koji su inzistirali da tužitelj pronađe svjedoke koji imaju neposredna saznanja oko uvjeta kreditiranja, umjesto da o tome svjedoče osobe koje su saznanja dobila posredno. ‘Čemu zahtjevati ove svjedoke kada tužitelj tvrdi da ima milijun potrošača‘, ustvrdila je odvjetnica Hypo banke.
Unatoč prigovorima odvjetnika banaka, Cigrovski je nastavila sa svjedočenjem. Ona trenutno živi u stanu kojeg je na kredit kupio njen bivši suprug, zaposlenik MUP-a, koji je zbog članstva u Sindikatu imao pravo na povoljniji kredit. Ona je prije uzimanja kredita analizirala sve moguće kombinacije sa komercijalnim bankama, no međutim kako je zgrada u kojoj je kupljen stan u vlasništvu Hoto Grupe, koja sve nekretnine ima u sekundarnoj hipoteci kod Hypo banke, u Hotu su je uputili u Hypo kako bi se kredit čim prije realizirao.
Poslušala je savjet, ali je isto tako poslušala i savjete prijatelja i rodbine koji su se tada zaduživali u francima te se odlučila za tu valutu, iako je prije toga znala samo za kredite u eurima. Veli da su je čudili i golemi instrumenti osiguranja koje je banka tražila – 3 sudužnika, hipoteku i bjanko zadužnicu. Početkom otplate objašnjava, rata je iznosila prihvatljivih 2000 kuna, no u međuvremenu svjedokinja je rodila te se razvela od supruga, dok joj je rata dosezala i 3200 kuna što joj je bilo neizdrživo.
Tvrdi da je nitko nije upozoravao na valutni rizik i politiku promjenjivih kamatnih stopa. Na pitanje zna li da je njezinom suprugu osim kredita u franku ponuđen i kredit u eurima, svjedokinja odgovara da ne zna te da se ne sjeća dobro, dok potvrđuje da u reklamnoj kampanji i letcima banke na koje se svjedokinja često pozivala, nigdje nije stajala tvrdnja da je švicarski franak ‘stabilna valuta‘.
Zaključno i pomalo apsurdno svjedokinja tvrdi da bi, kada bi bila u prilici ponovno uzela isti kredit, međutim brzo se ispravlja izjavom da bi ‘uzela isti kredit, kada bi uvjeti otplate bili isti kao i na početku‘. Nakon toga, sudac je odvjetničkom timu Hypo banke zabranio daljnja pitanja i pozvao sljedećeg svjedoka.
Svjedoka Goran Aleksinac u Hypu banku ušao je tražeći kredit za kupnju stana sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, otplatom u anuitetima i promjenjivom kamatnom stopom. Od banke je dobio ugovor, nije postavljao nikakva pitanja i ustvrdio da mu je kod potpisivanja ugovoro sve bilo jasno. Na valutni rizik, veli, prvi ga je upozorio javni bilježnik. Do tada je mislio da se tečaj franka ponaša kao tečaj eura te da su sve konvertibilne valute iste. Nakon što su mu porasle kamate i rate, te je iznos glavnice nakon šest godina otplate postao veći nego kod dogovaranja kredita, pokušao je refinancirati kredit novim kreditom u eurima, međutim zbog spomenutog rasta glavnice nije imao novca za refinanciranje.
Aleksinac se potom baca na proučavanje Zakona o obveznim odnosima i financijskih tržišta. Pita Hypo banku po kojoj se formuli računa njegova kamata na što ga banka upućuje na ‘Metodologiju promjene kamata u kreditnim odnosima sa fizičkim osobama‘ gdje stoji da se kamata računa po formuli ‘ referenta kamatna stopa + kreditni rizik zemlje + fiksna marža‘. Aleksinac shvaća da u njegovom ugovoru nema fiksne marže, pa ponovno pita banku gdje je može doznati. U drugom odgovoru banke, stoji pak, da se već spomenuta metodologija odnosi na ugovore potpisane od 1. siječnja 2011., dok je njegov ugovor potpisan 2007. godine.
Na pitanje misli li da li su banke prije šest godina mogle predvidjeti rast franka, Aleksinac odgovara da su mogle predvidjeti, ali da ‘niti u snu‘ nisu mogle znati da će porasti 40 posto. Zaključno, Aleksinac zamjera bankama što ga nisu upozorile na oscilacije kretanja tečaja koje je vrlo lako pronaći te su svima dostupne na internetu.