Sindikalne najave općeg štrajka kao odgovor na Vladino slanje Prijedloga zakona o radu u saborsku proceduru neposredan su povod za razgovor s redovitim profesorom na Pravnom fakultetu dr. sc. Željkom Potočnjakom. Njega se ovih dana u medijima spominje i kao kandidata za mjesto rektora zagrebačkog sveučilišta, no on zaobilazi razgovor o toj temi. Ipak, gotovo je sigurno da neće pristati na kandidaturu.
Zna što bi ga moglo čekati u Rektoratu jer je već obavljao administrativnu funkciju kao dekan Pravnog fakulteta. Ovog trenutka više ga zaokupljaju struka i početak stvarne primjene europskog prava. U aktualnim raspravama o radnom zakonodavstvu sudjelovao je u radnoj grupi za pripremu ZOR-a kao predstavnik HUP-a.
• Kao lobist HUP-a možete li reći je li ovaj prijedlog Zakona trijumf poslodavaca, s obzirom na to da se sindikati žestoko bune?
- Mislim da je to svjetonazorsko pitanje, jer se ionako posljednjih godinu dana u našem društvu uglavnom bavimo takvim pitanjima umjesto da rješavamo nagomilane gospodarske i socijalne probleme. Dakle, promjene uopće nisu radikalne. Imate jednu relativno malu promjenu vezanu uz odredbe o radnom vremenu, a to je njegova fleksibilizacija. Radno vrijeme ostaje 40-satno, a razlika je u tome što smo do sada imali preraspodjelu o kojoj je do 48 sati odluku donosio poslodavac, a iznad 48 sve do 60 sati to je mogao učiniti jedino uz suglasnost radnika i sindikata. Sada se predlaže da se o preraspodjeli do 56 sati mogu dogovoriti poslodavac i radnik, bez sindikata. To su te promjene, ali i dalje ostajemo na razini 40-satnoga radnog vremena tjedno, iako je to, s obzirom na to da je uračunata stanka, realno 37,5 sati. Sve dulje od 40 sati tjedno, a što u preraspodjeli nije kompenzirano slobodnim danima ili satima, ostaje plaćeni prekovremeni rad. I dalje ostaje da prekovremeni rad na razini godine bude 180 sati, a kolektivnim ugovorima to se uz suglasnost sindikata može povećati na 250 sati na godinu. Intenzivniji bi rad, kao i do sada naprimjer u turizmu, mogao trajati najdulje do tri mjeseca. Jednostavnija organizacija radnog vremena traži se i u nekim drugim djelatnostima izloženima tržišnim oscilacijama. Dakle, sve u svemu, nema nekih velikih promjena.
• Jesu li druge promjene išta dublje?
- One su vezane uz program zbrinjavanja viška radnika. Postupak se pojednostavnjuje, neće postojati obveza izrade programa, nego će se moći samo razmjenjivati informacije. Ni do sada taj jedan papir ionako više-manje nije ništa značio, nego ga je trebalo dostaviti Zavodu za zapošljavanje, a zavodi do sada ionako nikad nisu ništa poduzeli na temelju tih papira. Dakle, to je bilo više forma koja je sada pojednostavnjena. Osim toga, otvara se malo širi prostor za rad putem agencija za privremeno zapošljavanje. Međutim, pri svemu tome ne treba zanemariti promjene koje su u korist radnika i sindikata. Tako se predlaže produljenje zastare s tri na pet godina, jača se pozicija sindikata u odnosu na radnička vijeća, proširuje se krug osoba za otkaz kojima treba suglasnost radničkog vijeća ili sindikata, otežava se otkazivanje kolektivnih ugovora i ponovno u taj zakon vraćaju odredbe o produljenoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima. Zapravo, čini mi se da je Ministarstvo uz određene promjene nastojalo zadržati postojeću interesnu ravnotežu.
• Je li ovo zakon koji će zacementirati veće promjene u javnoj upravi za koju vrijedi Zakon o službenicima, a gotovo ga je nemoguće promijeniti?
- Upravo suprotno, jer paralelno ide zakon koji će se odnositi na državne službenike. Koliko sam informiran, taj bi zakon trebao približiti uređenje radnih odnosa u državnoj upravi i onih u privatnom sektoru.
• To će tek izazvati sindikalnu revoluciju.
- Pa zato su se sindikati i mobilizirali, dakle i oni iz javnog sektora na koje se Zakon o radu uopće ne odnosi. Sindikati javnih službi razmišljaju: ‘Ako prođe jedna mala promjena u ovom području, onda smo mi na redu!’ Zato prvi put imamo jedinstvo sindikata.