Teško je zamisliti da Nenad Bakić radi samo tri dana u tjednu

Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Jurčićeva najava o oporezivanju kapitalne dobiti mogla bi navesti neodlučne vlasnike tvrtki da ih prodaju prije izbora u studenome

Poduzetnik mlađe srednje generacije Nenad Bakić prodao je većinski udjel u tvrtki Tau on-line, koja upravlja portalom Moj posao, britanskoj medijskoj grupaciji Daily Mail. Uz portal Moj Posao, predmet prodaje su i Bakićevi internetski portali KupiProdaj, CentarNekretnina i 4Kotača. Posebno je zanimljiva i Bakićeva najava da će na čelu tvrtke ostati još godinu dana, a onda će se posvetiti uzgajanju ljekovitih trava i raditi tri dana u tjednu. Prije nekoliko tjedana na ovom je mjestu iznesena teza da Luka Rajić nema moralno pravo prodavati svoju mliječnu tvrtku Dukat. Bar ne prije nego što nakon restrukturiranja od nje napravi snažnoga regionalnog igrača. Prema istoj logici sada bi i Bakiću trebalo zamjeriti da se koristi prvom prilikom kako bi zgrnuo milijune, prodajući niti pet godina staru tvrtku. Olakotne okolnosti ipak postoje.On je svoj Tau on-line stvorio sam, ni iz čega. Uvjerili smo se da je često radio i 20 sati na dan. Otvorio je 120 radnih mjesta, i to, kao što sam tvrdi, bez bankarskih kredita. Nekoliko stranica dalje, u ovom broju Lidera, objavljujemo članak o posve drukčijemu vlasničkom pristupu poduzeću.

Dok je Bakić nakon četiri godine, vjerojatno i procijenivši koliko bi ulaganja tražilo daljnje širenje internetskog posla, bez sentimentalnosti prodao svoje ‘dijete‘, Milan Artuković i nakon 35 godina vođenja Francka ne odustaje od borbe s izazivačima, a odbija sve koji bi kupili poželjnu preuzimačku metu. Možda je riječ o generacijskoj razlici. Činjenica je da mlađi poduzetnici u Hrvatskoj sve češće kreću u prodaju tvrtki koje su prije pet ili deset godina pokrenuli (prije Bakića to je učinio i osnivač HGspota Hrvoje Prpić). Vjerojatno je riječ o generaciji koja je racionalnija, pa koristi godine u kojima je tržište preplavljeno golemom količinom novca i traži perspektivne tvrtke. Drugo, ti su poduzetnici naučili brzo živjeti.  

Brzo su stvorili tvrtke, brzo ih prodaju. Ne treba isključiti da dio njih često pomodarski precjenjuje snagu svog brenda, pa dobro prodana priča nedovoljno opreznog kupca kasnije stoji više nego što se nadao. Legitimno je maznuti lovu i osigurati si miran život. Pogotovo kad je izvjesno da se na klasične mirovine i socijalnu sigurnost u starosti za 20 ili 30 godina teško može računati. Mladi poduzetnici koji brzo prodaju svoje ‘poslovno dijete‘, međutim, katkad se i pokaju. Koliko god bilo privlačno zamišljati se u dokolici nakon 40. godine života, malo je onih koji se s time doista znaju nositi. Nakon godinu-dvije karakter osobe izbija na površinu i poduzetnički se duh ponovno budi.

Primjer je ugledni bankar koji je prije godinu i pol napustio posao, preselio se na omiljeni otok i počeo se baviti uzgojem - maslina. I dalje je na otoku, ne želi se vratiti u Zagreb, ali upućeni kažu da je od domaćih ljudi počeo otkupljivati zemljište i širiti maslinik. Već ga vidim kako za nekoliko godina nastupa na sajmovima, a u trenutku kad mu zatreba dodatna investicija kuca na vrata svojih bivših kolega - bankara. Možda je ovo malo pretjerano, ali u stvarnome svijetu poduzetnik koji jednom odradi veliki posao, teško ponavlja uspjeh nakon što je prodao prvo poduzeće. Mnogi među onima koji su lijepo zaradili prodajom svoje tvrtke, danas, u trenucima iskrenosti, priznaju da možda to i nisu trebali učiniti.

U nov pokušaj oni kreću s nepromijenjenim sposobnostima, ali okruženje se u međuvremenu promijenilo, pa su razoračavajući rezultati česta posljedica. U takvim okolnostima ravnopravna partnerstva ispadaju najbolje rješenje. Do njih je teško doći, malo je preuzimača koji pristaju na takvu varijantu, ali tko ima strpljenja, može ostvariti ozbiljne rezultate. Sasvim neočekivano objašnjenje sve češćih vijesti o prodaji nedavno stvorenih tvrtki u vezi je s izborima. Premda Ljubo Jurčić nije mislio na taj tip poduzetnika kad je najavio oporezivanje kapitalne dobiti, mnogi će razmisliti treba li čekati nove poreze ili prodati tvrtku dok je zarada neoporeziva.