S prvim znakovima gospodarskog oporavka i nekoliko kvartala rasta BDP-a zaredom, probudila su se i očekivanja državnih i javnih zaposlenika u mogućnost vraćanja beneficija koje su imali prije krize.
Posrnućem ekonomije, smanjivane su im plaće, ukidali kolektivni ugovori, rezali su se bonusi i jubilarne nagrade. Sve to je stavljeno na led kroz pregovore sindikata s državom, ali sada se taj led polako otapa, barem deklarativno. Primjerice, sredinom lipnja ove godine je ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić sa čelnicima 13 sindikata državnih i javnih službi potpisali su sporazum kojim se Vlada obvezala da ove godine neće smanjivati plaće i dodatke na staž, te da će pregovarati o povećanju koeficijenata nakon što Hrvatska u tri uzastopna kvartala ostvari rast BDP-a, a proračunski deficit bude manji od 3 posto.
To je samo jedan od brojnih ugovora koji imaju takve klauzule, a uzevši u obzir da već imamo tri tromjesečja rasta, što će se vjerojatno produžiti i na četvrti zbog utjecaja turističke sezone, dio uvjeta za povratak prava se već ostvario. O smanjivanju deficita možemo samo sanjati, ali postavlja se pitanje je li Vlada olako obećala neke stvari koje u praksi neće moći ostvariti.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever tvrdi da se prava javnih zaposlenika moraju vratiti prema dogovoru i da će u proračunu, ako se ispune uvjeti, biti dovoljno novaca, dok s druge strane Davor Gjenero smatra da je Vlada sama sebi iskopala rupu iz koje će se teško izvući.
Više pročitajte u novoj rundi našeg Fight cluba gdje vas pitamo – Treba li Vlada vratiti prava javnom sektoru zbog rasta BDP-a? Svoj glas možete dati OVDJE.