- U Hrvatskoj tek slijedi u većini obiteljskih tvrtki smjena generacija kada bi osnivači trebali svoja obiteljska poduzeća prepustiti u ruke svojim potomcima – zaključak je okruglog stola na temu ‘Generacijski transfer u obiteljskim poduzećima u Hrvatskoj‘ u organizaciji Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva.
Iz primjera na okruglom stolu može se zaključiti kako to nije lako. Razloga je mnogo, od emocionalne povezanosti sa svojom kompanijom do jednostavnih problema o tome kako podijeliti imovinu.- Problemi nastaju kada se samo dio potomaka se želi baviti i dalje obiteljskim poduzećem. Kako pravilno raspodijeliti imovinu a da nitko ne bude zakinut? Mislim da taj proces nije lagan i ne može se donijeti preko noći. Tu treba koristiti i konzultantske usluge da bi se to napravilo jer o tome ovisi daljnja budućnost. Najgore je ako se to mora napraviti na brzinu zbog nekog iznenadnog događaja jer to onda iziskuje druge dodatne troškove – istaknuo je Jaka Vadnjal sa slovenskog GEA collega koji je magistrirao i doktorirao na temi obiteljskih tvrtki.Problem je u hrvatskim zakonima koji nemaju pravu definiciju obiteljskih tvrtki. Prema prijedlogu EU to su tvrtke gdje većinu prava odlučivanja ima osnivač ili osoba koja je kupila poduzeće i najbliži srodnici, zatim da je u upravljanje poduzećem uključena najmanje jedna osoba iz obitelji i da u slučaju dioničkog društva osnivač sa srodnicima ima najmanje 25 posto prava odlučivanja. To se još ne primjenjuje u Hrvatskoj što iziskuje mnoge problem.-U Hrvatskoj nema svjesnosti o važnosti obiteljskog biznisa. Nema statističkog praćenja, a porezna politika ne prepoznaje specifičnosti. Recimo, u Njemačkoj je 79 posto poduzeća obiteljskih, 45 posto svih zaposlenih radi u njima te sudjeluju u 40 posto BDP-a. Za Hrvatsku tih podatak nema, a mi pretpostavljamo da je 50 posto zaposlenih u obiteljskim kompanijama – istaknula je profesorica Slavica Singer.Iako to nisu nerješivi problemi ključ za rješavanje je vrijeme i komunikacija. Treba se postaviti pitanje hoće li nasljednici preuzeti kompaniju i želi li se osnivač odreći svojih prava.- Obiteljsko kompanije rijetko se odlučuju za menadžere izvana, već sve resurse uzimaju iz obiteljskih redova. To je dosta veliki problem jer često znaju nekompetentni ljudi dobiti veliku upravljačku moć. Problem je što vlasnik želi imati kontrolu nad svime što je nemoguće. To je problem jer su previše vezani za svoja poduzeća – istaknuo je Vadnjal.Treba istaknuti da prema istraživanjima većinu kompanija nasljeđuje najstariji sin, ali nasljednika treba od samog početka usmjeriti u biznis. Također je istaknuto da je u SAD-u problem ukoliko se treba naglo prenijeti nasljeđe zbog smrti jer onda porezi znaju biti iznimno veliki te se preporučuje da se vlasništvo polako prebacuje na nasljednika.