Iz Hrvatske gospodarske komore ovih su dana počeli neuobičajeno često stizati komentari. Ovih je dana producirala niz analizica državne statistike: o nezaposlenosti, o plaćama, o radnoj snazi te o inozemnom i državnom dugu.
Istina, nema tu revolucionarnih zaključaka, samo upozoravanje na trendove. No kroničari su odmah primijetili da se Komora, eto, počela suočavati sa stvarnošću, baš kako bi se od gospodarske asocijacije moglo očekivati. A u odnosu na prethodna desetljeća to je pravi kopernikanski obrat. Komora je preko noći postala relevantnija od uskogrudnih sindikata i žešća od poslodavaca koji su u dugoročnoj kadrovskoj tranziciji.
Kako to? Nova metla bolje mete. Luka Burilović već je na pojavnoj razini prestigao svog prethodnika, i to na njegovu terenu. U središtu Zagreba okupio je više tvrtki na ‘Kupujmo hrvatsko’ nego što je to uspijevalo pokretaču te akcije Nadanu Vidoševiću. Kad se tomu doda suočavanje sa životom, postaje jasno da bi trebalo razmisliti o zakonu po kojem bi čelna mjesta raznih asocijacija obvezno pripadala oporbi. Uostalom, tako je sad u HGK, ali i u Udruzi županija i Udruzi gradova. Uz takvo, oporbeno stajalište te asocijacije znatno žustrije brane interese svojih članova. Istini za volju, vlast prežestoke izljeve oporbenjaštva uvijek može zakočiti zatvaranjem financijskog priljeva, o kojem je upravo HGK velik ovisnik. Utoliko Burilovićev otvoreni gard zaslužuje pozornost.