Korona i biznis
12. siječanj 2016.

Uber i državna birokracija trebaju zajedno uskladiti i jamčiti socijalna prava radnika

lider.media
lider.media

Globalni uspjeh inovativne usluge neće im donijeti održivi poslovni model osim ako zajedno s nacionalnim zakonodavcima ne promijene uvjete rada u novoj ekonomiji dijeljenja

Uber je, prema mnogima, simbol nove ekonomske paradigme: uberizacije ekonomije. No, u previranjima diljem svijeta o legalnim načinima dostupnosti novog koncepta za usluge prijevoza, to je ipak pogrešno tumačenje inovacijskog ciklusa, poručuje Christopher Dembik, ekonomist iz danske Saxo Banke. Dok se birokratskim zavrzlamama s Uberom priključio i Zagreb, Dembik naglašava da se ipak radi samo o inovativnoj usluzi, a ne takozvanoj disruptivnoj inovaciji koja jedina može promijeniti strukturu ekonomije.

- Globalni makroekonomski utjecaj uberizacije bit će malen jer je izniman uspjeh Ubera zasnovan na običnoj, ali moćnoj činjenici da su osnivači tvrtke jednostavno odgovorili na neispunjene potrebe uskog tržišnog segmenta. Bilo je jasno da će prije ili kasnije doći novi igrač na taksi tržište koji će pomaknuti postojeće granice. Taksi industrija predugo je vjerovala da je njihova ekonomska pozicija zajamčena i prema tome nisu imali nikakvih poticaja da bi inovirali ili unaprijedili tržište. Što je još gore, u određenim slučajevima kvaliteta se postupno pogoršavala, a u nekim su državama taksisti najgori primjer negativnih posljedica korporativizma i nedostatka konkurencije tijekom dužeg razdoblja. Kada se tako pogleda, Uber je u taj sektor unio zdravu konkurenciju od koje će profitirati korisnici u smislu kvalitete usluge i cijena – smatra Christopher Dembik.

Neprijateljstvo s kojim ga dočekuju predstavnici taksi industrije je donekle normalno, no zadrška političara je potpuno neshvatljiva. Iz ponajprije izbornih razloga, oni štite industriju koja ne prihvaća svoju odgovornost za pojavu Ubera. Umjesto toga, političari bi trebali širokih ruku prigrliti novog igrača na tržištu, što ne podrazumijeva da mu trebaju dati ‘bianco‘ ček.

- Glavni problem s Uberovim poslovnim modelom jest taj da može dovesti do naglog porasta broja povremenih radnih mjesta u ukupnom tržištu rada, a rizik se prenosi s korporacije na radnika i time značajno slabi zaštita radnika. Problem je posebno izražen u SAD-u gdje su mnogi Uberovi vozači zapravo i zaposlenici te bi stoga trebali dobivati povrat troškova vezanih uz posao kao i sva socijalna prava – podsjeća Dembik.

Tijekom proteklih nekoliko godina, takozvana ekonomija dijeljenja promijenila je odnos poslodavac - zaposlenik: ona donosi veće slobode, ali povećava i socijalnu nejednakost.

- U trenutnim makroekonomskim uvjetima, ne možemo ni sanjati o društvu ‘freelancera‘ s niskom ili nikakvom socijalnom sigurnošću, izloženih siromaštvu u slučaju nezaposlenosti. Uber, kao simbol takve nove ekonomije, treba imati ključnu ulogu u promjeni nacionalnih zakona i propisa u vezi tržišta rada. No, zbog toga je Uber do sada i bio u sukobu s vlastima jer je koristio propuste i rupe u zakonima o radu – ističe Dembik i zaključuje da bi upravo suprotno, Uber i državna administracija trebali zajedno razmisliti o socijalnoj zaštiti i razdvojiti je od poslova vezanih uz plaću kako bi tu zaštitu omogućili i nezavisnim radnicima.

To je jedini način za opstanak Uberovog poslovnog modela, zaključuje francuski ekonomist iz danske investicijske banke.