Dok svi mediji ovih dana izvještavaju o poplavama, odronima tla, izlijevanju rijeka iz korita, nanosima zemlje i blata koji ruše sve pred sobom te dok nas s ekrana televizora promatraju prestrašene i uplakane oči prognanih iz vlastitih uništenih domova od sjevera do juga Hrvatske, postajemo svjesni, ne samo kao svjedoci nego i kao aktivni sudionici, da se svijet suočava sa sve izraženijim i neporecivim dokazima za to da se prirodni ciklusi mijenjaju iz temelja.
Klimatske promjene nisu samo neki dalek, tuđi problem u budućnosti, to se događa danas i ima stvarne i teške posljedice na život ljudi i nacionalne ekonomije.
Kad govorimo o klimatskim promjenama u odnosu na Hrvatsku i njezinih 56.594 četvornih kilometara površine, prečesto čujemo opravdanja da je zbog naše gotovo uništene industrije i znatno smanjene proizvodnje,udio u povećanju emisija CO2 (kao jednog od najvećih uzročnika promjene gustoće atmosferskog omotača) i drugih stakleničkih plinova zanemariv te da je tako naš doprinos onečišćenju, koje na krau prouzročuje globalno zagrijavanje, gotovo minoran.
No u kontekstu globalnih promjena mala Hrvatska također postaje svjesna realnosti klimatskih promjena i toga da se sve to, usprkos tako ljudskoj navici zanemarivanja budućih posljedica sadašnjeg djelovanja, odnosi i na nas te da smo kockica u slagalici i na europskoj i na svjetskoj razini.
Usprkos tome što smo skloni ‘krivnju’ pripisivati ‘nemilosrdnoj prirodi’, moramo si priznati da se susrećemo s pojavama koje smo sami proizveli svojim djelovanjem. Radi gospodarskog i tehnološkog napretka još možemo razmišljati o energiji koju dobivamo iz ugljena te odmahnuti rukom i na činjenicu da je ljudski rod ispuštajući velike količine CO2 i drugih stakleničkih plinova doslovce promijenio odnos između Zemlje i Sunca.
Ipak, termini ‘globalno zatopljenje’, definirano kao povećanje prosječne temperature Zemljine atmosfere i oceana, prvi put zabilježeno u dvadesetom stoljeću, i ‘globalno zahladnjenje’, iznimno niske temperature u pojedinim područjima ili tzv.ledeno doba, izazivaju prijepore među znanstvenicima, ali u jednome s slažu: koncentracija CO2 u atmosferi raste brže nego ikada, a vremenski ekstremi kojima se čudimo cijelo ovo ljeto pripisuju se posljedično neravnomjernu zagrijavanju Zemljine kugle.
Slažu se u još jednome: još nije kasno za akciju na tom području, ali ona mora biti brza i učinkovita!
Naime, temelj je bilo kakve ljudske aktivnosti spoznaja, u ovom slučaju da globalno zatopljenje, koje se svojim djelovanjem izazvao upravo čovjek, ne samo stvarnost nego da brzim tempom prerasta u alarmantnu planetarnu krizu.
Ako problem svedemo na lokalnu razinu i promotrimo ga s točke gledišta onih koji se svakodnevno bave legislativom za to područje, moramo priznati da pred njima stoje veliki i zahtjevni zadaci s kojima se moraju nositi sada već pod pritiskom što brže akcije i učinkovitijih rješenja.
Hrvatska je i prije nego što je postala članica Europske unije prihvatila dva vrlo važna dokumenta s ovog područja: Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime prihvaćenu 1992. u Rio de Janeiru te Kyotski protokol iz 1999. Tako je preuzela obvezu količinskog ograničenja emisije stakleničkih plinova od 2008. do 2012. na 95 posto od količine emisija u početnoj godini, 1990.
Slijedom obveza koje proizlaze iz usklađenja s pravnom stečevinom EU u svoj pravni sustav ugradila je i obveze izvješćivanja o provedbi politike i mjera za smanjenje emisija i projekcijama emisija, koje se uredno, periodično dostavljaju mjerodavnim tijelima EU.
Zakonom o zaštiti zraka (NN 130711 i 47/14) Hrvatska je prihvatila i nacionalno zakonodavstvo uskladila s desetak smjernica EU koje se odnose na različite odgovornosti, među ostalim i na području klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama, mjere za sprečavanje i smanjenje onečišćenja zrakate praćenje emisija stakleničkih plinova.
>>>Cijeli tekst pročitajte u novom broju Lidera.
* Autorica je stručnjakinja za klimatske promjene (engl. climate leader), dopredsjednica Hrvatske udruge za smanjenje CO2 i prilagodbu klimatskim promjenama te članica Upravnog odbora Američke gospodarske komore u Hrvatskoj