Hrvatska je za dlaku izbjegla postati prva zemlja koju se u Zaključcima UN-ovog Odbora za ljudska prava proziva zbog netransparentne prodaje oružja. Na sjednici Odbora održanoj u Ženevi 23. ožujka 15 hrvatskih delegata, predstavnici nadležnih ministarstava, propitivani su najviše o izvozu vatrenog oružja u SAD, pa u Jordan potkraj 2012. godine te o netransparentnim godišnjim izvješćima o izvozu oružja, koja su nakon 2013. godine dramatično skraćena, bez specifikacija o robi i odredištu.
To, istina, nije uobičajen set pitanja za Odbor koji se ponajviše bavi povredama prava manjina, žena, nestalima…, ali zahtijevale su ga treće strane iz SAD-a i civilnog društva iz Hrvatske.
Naši delegati, premda su prije znali dnevni red, nisu uspjeli odgovoriti na taj skup pitanja, tek su naknadno pismeno dostavili više-manje popis hrvatskih zakona i protokola, tvrdi Igor Tabak, analitičar portala Obris.org. Problem je što je Hrvatska 2013. potpisala UN-ov Sporazum o trgovini oružjem, koji brani prodaju tamo gdje bi moglo biti korišteno za kršenje ljudskih prava, pa je člana Odbora iz Ugande zanimalo i što naši delegati misle o izjavi bivšeg predsjednika Josipovića da Hrvatska nema utjecaj na to kamo oružje ide, izrečenoj mjesec dana prije potpisivanja Sporazuma, ali nije dobio odgovor.
No sve te primjedbe ipak nisu ušle 2. travnja u Zaključke Odbora, jer bi to bio presedan, ali na kraju teksta stoji da prema Rezoluciji Opće skupštine UN-a izvješće mora imati najmanje 21.200 riječi, a hrvatska su izvješća mnogo kraća. No Hrvatska se time nije jeftino provukla, jer je u nedavno objavljenoj studiji Organised Crime Portfolio,okarakterizirana kao tranzitno područje za proizvodnju oružja i njegovu ilegalnu distribuciju