02. rujan 2018.

Željko Garača: Hoće li država plaćati i mirovine iz 2. stupa?!

Prilozi raspravi o mirovinskoj reformi ne jenjavaju. I ja sam pisao o tome. Sada ću se malo ponavljati, biti detaljniji u jednom dijelu, ali novi zaključak koji slijedi to zaslužuje. Lako je moguće da će na teret države, svih nas poreznih obveznika, pasti cjelokupna isplata mirovina iz privatnog 2. stupa bez da se novac iz 2. stupa vrati državi.

Pisao sam o ogromnoj šteti koja je nastala za državu i društvo u cjelini uvođenjem 2. mirovinskog stupa. Nisam se puno doticao načina poslovanja obveznih mirovinskih fondova, OMF-ova, o čemu je poznato mnogo poraznih činjenica kao što su prevelike naknade za upravljanje, manji prinosi nego drugdje, loša ulaganja ili čak veliki gubici čemu smo nedavno svjedočili oko Agrokora, ali i danas svjedočimo oko Uljanika. Pisao sam više o onim najgorim učincima 2. stupa, o učinku na javni dug, BDP i same mirovine. Pokušaji da se to opravda tranzicijskim troškom koji treba podnijeti sada da bi poslije svima bilo bolje ne stoji. To je naprosto postala neistina jer „tranzicijski“ trošak osim što je već znatno veći od onog koji je najavljen, nastavit će rasti godinama, da ne kažem beskonačno. Možda je pljačka preteška riječ, ali ni tranzicijski trošak sigurno nije pravi naziv.

>>> Željko Garača: Bez 2. mirovinskog stupa javni dug bio bi upola manji, a mirovine veće

Svoju kritiku sam usmjerio prema budućnosti i privatnim mirovinskim osiguravajućim društvima, MOD-ovima, koji isplaćuju te će isplaćivati dio mirovina iz 2. stupa. Za sada imamo samo jedno takvo društvo pa je tržište i tu zakazalo, ali to je manji problem. U zaključku jednog članka sam napisao da nam se u fokus pozornosti guraju OMF-ovi, a da je „tajna“ 2. stupa u MOD-ovima koji prolaze „ispod radara“. Već sam pisao o potencijalnoj zaradi MOD-ova pri čemu sam bio vrlo oprezan, ili kako struka kaže vrlo konzervativan te znatno podcijenio i onako vrtoglavo velike iznose. Pri tome su ranije naknade od 10, a sada „samo“ 5 posto dio koji je jasno vidljiv. Ovom prigodom ću se opet poslužiti sličnim jednostavnim primjerom da oslikam budućnost i poziciju države uz postojeći mirovinski sustav.

Ponovo pretpostavimo da muškarac sa 65 godina života i 40 godina staža, tijekom kojeg je primao prosječnu plaću i uplaćivao dio doprinosa u OMF, odlazi u mirovinu. Dobra procjena je da će na svom računu u OMF-u imati oko 120.000 kn. Preciznost ovdje nije bitna jer ono što slijedi vrijedi i za veće i za manje plaće, odnosno uplaćene iznose te buduće mirovine.

U trenutku umirovljenja novac s privatnog računa u OMF-u se prenosi u neko privatno MOD. Možda nije dovoljno poznato da novca, keša, u OMF-ima nema i ne treba ga biti jer je investiran da bi novac „radio za nas“. No, u tom trenutku OMF mora pribaviti novac u iznosu koji je potreban za prebacivanje u MOD.

Kvaka 22

U jednoj varijanti OMF mora povratiti dio investiranog novca tako da proda dio svoje imovine. Kako je država najveći dužnik OMF-ova logično je za očekivati da će taj novac mogla dati država vraćajući dio starog duga otkupom vlastitih obveznica. Znamo da ni država nema novca pa će se trebati zadužiti za potrebni iznos. To samo po sebi nije strašno jer će se istovremeno smanjiti dug prema OMF-ovima za isti iznos, a povećati dug prema nekom drugom investitoru koji opet može biti OMF. Ovo je malo vjerojatno zbog kamata po kojima se država može zadužiti na financijskom tržištu. OMF-ovi su preskupi, a manje kamate neće osigurati očekivani prinos u OMF-ovima. Dodajmo usput da je država zakonom propisala da najveći dio sredstava OMF-ovi moraju ulagati u državne obveznice. Kvaka 22. Tako je pogodnost da se država, bar za sada, može zaduživati po nižim kamatnim stopama nego li se zadužila kod OMF-ova pa time nešto i „uštedjeti“ malo vjerojatna.

>>> Željko Garača: Apsurd - spašavanje 2. mirovinskog stupa javnim novcem

Moguće je, a i mnogo vjerojatnije, da će OMF potrebnu uplatu u MOD obaviti iz tekućeg priljeva uplata iz mirovinskog doprinosa i zadržati državne obveznice koje nose veliki prinos.

Pretpostavimo nadalje da novac na neki način osiguran i prebačen u MOD te da umirovljenik sklapa ugovor s MOD-om o isplati mirovine, zajamčeno na 20 godina. Visina dijela mirovine iz 2. stupa bi bila oko 372 kune mjesečno odnosno 4.464 kune godišnje prema jedinom javno dostupnom kalkulatoru mirovine, jedinog MOD-a. Minimalni zajamčeni iznos koji će umirovljeniku biti isplaćen kroz mirovinu je oko 89.500 kuna za 20 godina. Prisjetimo se da je iznos uplate umirovljenika 120.000 kuna. Ako umirovljenik bude dobrog zdravlja te doživi 93 godine maksimalno će mu biti isplaćeno oko 135.000 kuna. Vjerojatnije je pak da će se razlika od 45.000 kuna iskoristiti za indeksiranje mirovina do visine inflacije od 2 posto godišnje s nadom osiguravatelja da umirovljenik neće poživjeti više od 13 do 14 godina, odnosno očekivanih 78 godina života, a sve podržano aktuarskom matematikom. Nije mnogo, ali čovjeka veseli. To su ipak njegovi privatni novci. Jesu li?

Prelaskom u MOD novac prestaje biti vlasništvo štediše

Nakon prebacivanja kapitalizirane štednje našeg umirovljenika u MOD ona prestaje biti njegova. Našem umirovljeniku preostaje samo nada u redovitu isplatu mirovine jer njegov privatni novac nije više njegov. Privid da se uistinu radi o privatnom novcu umirovljenika potpuno nestaje. Neću spekulirati o mogućnosti propasti MOD-a zbog neke financijske krize, ali treba imati na umu da teza o savršenosti i sigurnosti financijskih tržišta nije izdržala test realnosti.

Pogledajmo sad što se događa s državom koja je za potrebe mirovine našeg umirovljenika, u jednoj varijanti, posudila 120.000 kuna s kamatom od 4 posto u vremenima „jeftinog novca“, a koja su pri kraju. Godišnja obveza plaćanja kamata za posuđeni iznos je 4.800 kuna što je više od ukupno isplaćene mirovine za našeg umirovljenika u jednoj godini. MOD, u simbiozi s matičnom bankom, mirovinu može isplaćivati samo iz prinosa od kamata. Cijela uplaćena štednja 2. stupa našeg umirovljenika ostaje MOD-u i njegovoj vlasnici, banci. Savršenstvo! U drugom slučaju, kada se uplata u MOD obavlja iz tekućeg priljeva u OMF, država nastavlja plaćati veće kamate po starom dugu. Ova računica je još poraznija.

>>> Nenad Bakić: Vaše mirovine zapravo nema

Zaključak je jednostavan. Država će plaćati isplatu mirovina iz 2. stupa preko plaćenih i preplaćenih kamata na svoj dug OMF-ovima, MOD-ovima ili bankama, njihovim vlasnicama, pri čemu će to platiti i više od isplaćenih mirovina, a nastavit će to plaćati i nakon prestanka isplate neke mirovine, sve do povrata duga, a kada će se to dogoditi, ne zna se.

Naravno moguće je da se država ne zadužuje nego da poveća poreze da bi osigurala potrebni novac za uplatu MOD-ovima vraćajući dio duga OMF-ovima. U tom slučaju ćemo nečiju privatnu mirovinu opet plaćati svi mi, samo će nas pljačkati na drugačiji način. Često koristim frazu o prelijevanju iz šupljeg u prazno pri čemu se ponešto prolije. U ovom slučaju prolijeva se previše.

Ukupnu zaradu MOD-ova i banaka pokušajte izračunajte sami da vas ja ne šokiram. Ako se nekome činilo da je ranije spominjanih 50 milijardi kuna zarade pretjerano, mogao bi se iznenaditi jer to može biti 2 pa i 3 puta više.

Uvik kontra!

 

Autor: Željko Garača


Pratite Lider na društvenim mrežama [mks_social icon="facebook" size="48" style="square" url="https://www.facebook.com/lider10media/" target="_blank"][mks_social icon="linkedin" size="48" style="square" url="https://www.linkedin.com/company/lider-press-dd/" target="_blank"][mks_social icon="twitter" size="48" style="square" url="https://twitter.com/lider_press" target="_blank"][mks_social icon="instagram" size="48" style="square" url="https://www.instagram.com/lider.media/" target="_blank"]