08. srpanj 2014.

‘Apokaliptični scenarij‘ ere nakon antibiotika mogao bi započeti već u ovom stoljeću

lider.media
lider.media

Kada je riječ o antibioticima, ne funkcionira ni tržište niti sami lijekovi.Jednom kad sofisticirani virusi i bakterije krenu u protunapad i pobijede, cjelokupni zdravstveni sustav, zajedno s ljudima koje održava na životu, bit će u nevolji.

Uzmimo primjerice gonoreju, spolno prenosivu bolest kojom se zarazi više od 100 milijuna ljudi godišnje. Prije ju je bilo lako zaliječiti, ali danas je ta bolest evoluirala do te mjere da je otporna na lijekove i širi se planetom.

Slična je priča i s tuberkulozom. U Indiji se prije godinu dana pojavila otporna forma te infekcije pluća, a danas takve primjere nalazimo po cijelom svijetu. Pacijenti zaraženi tim oblikom tuberkuloze u Africi često jednostavno budu otpušteni iz bolnice da umru u vlastitim domovima.

Ovo je mali uvid u ono što Sally Davies, britanska ministrica zdravstva, naziva ‘apokaliptičnim scenarijem‘ ere nakon antibiotika, koja bi prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, ako se nešto drastično ne promijeni, mogla započeti još u ovom stoljeću.

U pokušaju suočavanja s tom realnom prijetnjom, vlade i zdravstvene organizacije počele su se ozbiljno baviti tim problemom. Možda se čini kao da je to sfera znanosti, mikroba ili lijekova, ali u suštini je to globalni problem vezan uz ekonomsku i nacionalnu sigurnost.

Možda cjelokupna situacija obeshrabrujuća, ali ako uzmemo u obzir da je znanost uspjela kreirati lijekove za HIV, cjepiva za milijune djece i tretmane za rijetke genetske poremećaje, možda je sve skupa izvedivo.

Ova je priča stavljena na dnevni red prošloga tjedna od strane britanskog premijera Davida Camerona. Reakcija je to na rezoluciju Svjetske zdravstvene organizacije koja je u svibnju ove godine u Ženevi prepoznala potrebu da se svijet odazove u borbi protiv sve veće otpornosti pojedinih bolesti.

- Ne možemo razmišljati o neuspjehu. Moramo pronaći nešto što globalno funkcionira. Ovo nije problem znanosti. Ovo je problem tržišta i ekonomije. – izjavila je Davies u intervjuu za Reuters.

Ako je vjerovati akademskim i farmaceutskim stručnjacima, ovakva situacija zahtijeva poslovni plan koji nagrađuje tvrtke koje proizvode nove vrste antibiotika, čak i ako su za rijetku primjenu.

Priča o dva lijeka

U posljednjih nekoliko desetljeća farmaceutske tvrtke smanjile su ulaganja u antibiotike zbog niskih prihoda koje su imale od klase niskobudžetnih lijekova koji se koriste kratko vrijeme, iako je prekomjerno korištenje postojećih lijekova potaknulo veću otpornost na njih. To je rezultiralo činjenicom da je najveći investitor za to područje danas slabo poznat – riječ je o tvrtki Cubist Pharmaceuticals iz SAD-a, čiji je godišnji budžet za istraživanja antibiotika 400 milijuna dolara.

Industrija se žali da su antibiotici podcijenjeni i, zapravo, ima pravo. Prije samo godinu dana, tvrtka Johnson & Johnson dobila je nagradu za prvi lijek u posljednjih 40 godina koji na nov način tretira tuberkulozu, ali je prodaja tog lijeka (Sirturo) iznosila svega 75 milijuna dolara ove godine.Međutim, prodaja novog lijeka Sovaldi kojom se liječi Hepatitis C, tvrtke Gilead Sciences, a košta oko tisuću dolara po piluli, iznosi 8 milijardi ove godine.

Ključni je problem kako nagraditi tvrtke koje smišljaju lijekove kao što je Sirturo, lijekove koji se moraju uzimati što je štedljivije moguće kako bi se razvila otpornost.

Budući da je u prosjeku potrebno 15 godina za razvijanje novog lijeka, pametne tvrtke razmišljaju unaprijed, iako se u posljednje dvije godine nije promijenilo ili moderniziralo ništa na tržištu lijekova. Tvrtka GlaxoSmithKline, primjerice, jedna od rijetkih velikih farmaceutskih kompanija koja se i dalje bavi tržištem antibiotika, već ima tim koji se bavi potencijalnim implikacijama tržišne promjene. Isto tako, uvjerenje da će se ta tržišna promjena zaista dogoditi, ohrabrila je švicarsku tvrtku Roche na povratak antibioticima, iako je ta tvrtka posljednji antibiotik izbacila davne 1982. godine.

Ovdje je naravno riječ i o partikularnim interesima. Ako nema antibiotika koji funkcioniraju, dogodit će se i drastičan pad prodaje bitnih lijekova za borbu protiv raka ili lijekova koji sprečavaju odbacivanje transplantiranih organa, budući da se takvi lijekovi ne mogu dati bez sigurnosne mreže efektivnih antibiotika koji tretiraju potencijalno smrtonosne infekcije.

Partick Vallance, koji se trenutno nalazi na čelu istraživačkog tima tvrtke GlaxoSmithKline, tvrdi da bi odgovor mogao biti u obvezivanju vlada da kupuju nove antibiotike za period od recimo, deset godina.

Slična shema, poznata kao GAVI, već funkcionira kad je riječ o cjepivima i pomogla je pri cijepljenju stotina milijuna djece u siromašnim državama.Međutim, dok GAVI tvrtkama omogućava gigantske narudžbe u zamjenu za jeftina cjepiva, dogovor za antibiotike morao bi uključivati minimiziranje korištenja antibiotika radi sprječavanja stvaranja otpornosti, što je izazov i za proizvođače i za vlade.

Nagrade

Drugi rješenje vide u sustavu nagrada. Recimo, nagrada British Longitude prize, vrijedna 17 milijuna dolara i ustanovljena prije 300 godina kao nagrada za točan model mjerenja dužine, prošlog je mjeseca dodijeljena za relativno jednostavan test bakterijske infekcije koji bi mogao dovesti do pametnijeg korištenja antibiotika.

Nagrade možda jesu dobar sustav za valoriziranje pojedina postignuća, ali svijetu je potreban održiv protok novih antibiotika kako bi moderna medicina bila korak ispred u evolucijskoj utrci s bakterijama.

Produljivanje trajanja vremena patenata za antibiotike drugi je pristup, budući da antibiotici dosežu vrhunac prodaje za 13 godina, za razliku od 6 godina koliko je potrebno drugim lijekovima da se probiju, a za 13 godina patent je već ‘istekao‘. Varijacija na temu jest i produljivanje vremena za koje farmaceutska tvrtka može profitirati.Nuđenje dodatnih tržišnih ekskluzivnosti zasad je funkcioniralo kod lijekova za rijetke bolesti, ali kompromis su bile strahovito visoke cijene.

Farmaceutska istraživanja potpomognuta od strane države još su jedna od opcija.

Jasno je, dakle, da nema jednostavnog rješenja, a neki se stručnjaci boje da će prevelika odstupanja od slobodnog tržišta stvoriti perverzne poticaje koji bi mogli završiti tako da novac poreznih obveznika završava u džepovima dioničara, s minimalnom korišću za društvo u cjelini.

Steve Gilman, na čelu znanstvenog odjela tvrtke Cubist Pharmaceuticals, skeptičan je zbog razdvajanja financijskih nagrada od prodaje. On kaže da je to zanimljiv koncept, ali brine ga tko će sakupiti novac samo da bi se lijekovi stavili na police. Više je fokusiran na podizanje cijena, kao i mnogi u SAD-u.Za tu tvrtku situacija nije toliko izgubljena. Velike tvrtke su se povukle iz utrke pa je smanjena konkurencija, olakšavaju se procese regulacije lijekova, a akt Generating Antibiotics Incentives Now (GAIN) omogućava produljenje trajanja razdoblja patenta. Uz to, vlada SAD-a odobrila je u posljednja sva mjeseca dva nova lijeka te tvrtke i tvrtke Durata Therapeutics za liječenje bakterijskih kožnih oboljenja.

Jeremy Farrar, na čelu zdravstvene humanitarne organizacije Wellcome Trust, za Reuters je izjavio: - Ovo je pitanje nacionalne sigurnosti zbog implikacija koje ima na zdravstveni sustav i zdravlje.