Direktor Aluminija Mostar Ivo Bradvica u današnjemu je dopisu bosanskohercegovačkim dužnosnicima najavio izglednu mogućnost skorašnjega isključenja dijela proizvodnje.
Tekst toga dokumenta prenosimo u cijelosti:
‘Do kraja cijeneći teško gospodarsko i političko stanje u kojemu se, u ovomu trenutku, Bosna i Hercegovina, poglavito Federacija BiH nalazi, osjećam potrebu Vas i cjelokupnu javnost unaprijed izvijestiti o mogućoj odluci koja će, najvjerojatnije, biti donesena na sjednici Nadzornog vijeća Aluminija, zakazanoj za četvrtak, 26. srpnja ove godine.
Naime, kao što Vam je poznato, Aluminij je prošlu godinu, uza velike napore i zalaganje sviju, a ponajviše Uprave, završio pozitivno i ostvario dobit od 1,1 milijun KM, i bio čak i te godine najvećim izvoznikom u BiH, premda je i tada plaćao najvišu cijenu struje u Europi, u odnosu na sve proizvođače aluminija, cijenu od 48 €/MWh. Kako je početkom ove godine FERK cijenu struje naglo i enormno povećao, i to na fantastičnih 54 €/MWh, koliko sada plaćamo, a kako je cijena metala na Londonskoj burzi metala naglo opala (ovih je dana čak ispod 1800 USD/t), potpuno je jasno kako je daljnje poslovanje Aluminija, pod ovim uvjetima, jednostavno nemoguće. Za prva tri mjeseca tekuće godine, iskazali smo gubitak od cca 20 milijuna KM, a za šest mjeseci bit će jamačno i veći, bez obzira na to što smo poduzeli vrlo konkretne, nepopularne mjere štednje. Imajući u vidu kako su analitičke prognoze oko cijene metala vrlo loše, za razdoblje sve do kraja ove godine, dokad je predviđen daljnji pad, nama u Aluminiju ništa drugo ne preostaje, nego pristupiti gašenju određenoga postotka elektrolitičkih ćelija u našoj Elektrolizi, pošto sada gubimo cca 300 USD po svakoj proizvedenoj toni. Takova će odluka, najvjerojatnije, biti donesena krajem ovoga mjeseca, na spomenutoj sjednici Nadzornoga vijeća.
Istina, s čelnicima Vlade FBiH u posljednje smo vrijeme vrlo intenzivno razgovarali oko ovoga i upoznali ih s takovom mogućnošću. Uspjeli smo, uza međusobno usuglašavanje, približiti naša stajališta i odrediti daljnje smjerove aktivnosti, ali slobodan sam izraziti svoju bojazan kako, poradi ovih posljednjih događanja u FBiH pa i na razini čitave države, nitko više ne će imati vremena za gospodarske probleme, koji su zapravo istinskim problemima.
Upravo zbog toga, moram apelirati još jedanput na sve Vas, da analizirate ove navode i donesete konačno stajalište o tomu trebali li Bosni i Hercegovini proizvođač aluminija, zajedno s cjelokupnim prerađivačkim kapacitetima koji se na nas i na našu proizvodnju naslanjaju, ili pak to ovoj državi ne treba. Mislim kako nije potrebno isticati kako smo najvećim izvoznikom i kako i danas činimo 37% ukupnoga izvoza BiH. Pa i pored svega toga, isključivo tržišnim kretanjima, dovedeni smo u položaj razmišljati o gašenju, namjesto o daljnjemu razvitku, premda smo i o tomu imali vrlo konkretnih planova.
Ovo ne smijete shvatiti kao zahtjev za pomoć, jer nam to nije nakana, nego od Vas tražimo jasno i nedvojbeno stajalište o proizvodnji aluminija u ovoj državi, kao i stajalište o trenutačnomu stanju u ovoj industriji, u smislu perspektive i budućnosti, polazeći od činjenice kako je Aluminij od velikoga značenja za cjelokupnu državu i kako nitko ne bi trebao samostalno niti pojedinačno donositi ovakove strateške i sudbonosne odluke, pogotovu što se najveće zakonodavno tijelo u FBiH (Parlament FBiH) 2009. godine praktično decidno izjasnilo o ovim pitanjima.‘