18. lipanj 2015.

Grexit donosi ekonomske probleme Grčkoj, a političke za EU

lider.media
lider.media

Vjerujem u dogovor u posljednji trenutak, ali vrijeme užurbano ide i scenarij grčkog izlaska iz monetarne unije je vjerojatniji nego ikada prije, smatra Christopher Dembik, ekonomist Saxo Banke

Napominje kako je nekoliko ključnih datuma, a prvi je onaj 30. lipnja – u slučaju da Grčka ne vrati dug Međunarodnom monetarnom fondu, agencije za kreditni rejting nepovoljno će ocijeniti državne ino-obveznice što će za nekoliko dana ili tjedana utjecati i na degradaciju banaka i javnog sektora. Agencija Moody najavila je primjerice reviziju za zadnji dan srpnja. Rezultat kojeg se treba pribojavati je povlačenje novca iz banaka, s padom depozita ispod 100 milijardi eura, pa bi vrlo brzo mogle uslijediti i mjere kapitalnih kontrola kao što je to bilo na Islandu i Cipru.

Već 1. srpnja na sastanku Europske središnje banke (ECB) čelnici bi mogli zatražiti veći kolateral za održivost kredita za likvidnost (ELA program), a od 8. do 17. srpnja za očekivati je da Grčka neće moći vratiti dugove (450 milijuna eura MMF-u, 11,67 milijardi jena u zajmovima i 71 milijun eura kamata na izdane trogodišnje obveznice iz 2014.). U slučaju da ne plati 3,5 milijardi eura duga ECB-u 20. srpnja, ECB će zaustaviti ELA program što će dovesti do nacionalizacije već ionako nesolventnog bankarskog sektora. Što je ujedno i – Grexit. Kako bi zadržali jednu nogu u Eurozoni, grčka vlada mogla bi uvesti paralelnu privremenu valutu, ali bez značajne financijske podrške Grčka će biti prisiljena pokrenuti novu valutu s pravnim uporištem u Grčkoj. Nakon napuštanja monetarne unije, Grčka bi mogla uvesti monetarnu devaluaciju između 50 i 70 posto te bi uslijedila nevjerojatna recesija. Primjerice nakon sličnih događaja, Argentina je imala recesiju od 11 posto i izvjesno je očekivati slične brojke i u Grčkoj.

Suprotno razmišljanjima podržavatelja Grexita, monetarna devaluacija je samo iluzija i neće omogućiti poboljšanje konkurentnosti. Devaluacija bi eventualno bila učinkovita da slika grčkog dugovanja nije zasnovana na deficitu. Uvoz je primjerice tri puta veći od izvoza. U tom kontekstu, devaluacija je samo simbol umiruće ekonomije i samo može dovesti do humanitarne krize koju nismo svjedočili još od 1945. godine u Europi.

Prihvaćanje nove valute umjesto eura isto tako se čini vrlo teškim za očekivati. Sudeći prema anketama, Grci nisu skloni prihvaćanju nove valute. Najgori scenarij dugoročno je sigurno situacija s većim brojem valuta u opticaju, a što je također moguća situacija s obzirom da je oko 100 milijardi eura povučeno iz banaka od kraja 2009. i stanovnici ih drže ‘u čarapama‘. Isto kao i u Argentini ili Venecueli, moglo bi se razviti crno tržište valuta. Grci će se sigurno prikloniti euru kao jakoj valuti i nastojat će što manje posjedovati hipotetsku novu valutu, što će opet dovesti do ‘eurizacije‘ gospodarstva.

Nema sumnje, smatra Dembik, da je Grčka najveći gubitnik u slučaju propasti pregovora s kreditorima.

Mala cijena za EU članice

Bez obzira hoće li doći do djelomičnog ili potpunog neizvršavanja obveza, u ostatku EU članica teško se mogu očekivati posljedice u smislu pogoršavanja javnih financija ili povećanja kamatnih stopa. Iznos grčkog duga već je sada dio kalkulacije javnog duga, pa ga neće odmah povećavati. Države članice morat će refinancirati novonastale dugove na financijskom tržištu, ali s obzirom na trenutno okruženje s niskim stopama i očekivanu višu stopu inflacije u sljedećim godinama, izostanak povrata duga imat će relativno blag utjecaj na javne financije, čak i za najveće kreditore kao što su Njemačka i Francuska.

Ograničen gospodarski i financijski udarac

I na koncu, rizici za gospodarski i financijski udarac na europskoj razini su vrlo ograničeni jer je vrlo malo duga u rukama privatnog sektora. Gotovo 85 posto grčkog duga je javan, pa tako europske banke gotovo da i nemaju grčkih državnih obveznica jer još od 2010. uvode interne planove kako bi se nosili s rizicima i spriječili utjecaj na europsku financijsku industriju.

No, vjerojatno je za očekivati visoku špekulativnost hedge fondova protiv najzaduženijih europskih država i najslabijih banaka. U tom kontekstu, Italija je vjerojatno prva na redu zbog visokog javnog duga i rascjepkanog javnog sektora. Ujedno, povećanje južnoeuropskih stopa posljednjih tjedana nisu primjer pošasti već znak normalizacije i ulagači integriraju faktore rizika nakon dugačkog razdoblja nenormalnih niskih stopa.

Za očekivati je da će ECB sigurno povući mjere, a istovremeno ograničenost tržišta vrijednosnica u Europi dozvoljava privremenu kontrolu i napadi hedge fondova bili bi brzo gotovi.

Ipak, najteže je procijeniti politički utjecaj Grexita. Podijeljenost javnosti u Njemačkoj, Danskoj, Španjolskoj i Finskoj te mogućnost Grexita pokazuju da u Europi već dugo vremena nema projekta s jednoznačnom potporom. Grčko napuštanje eura mogao bi biti okidač koji će uvjeriti EU zajednicu da više nemaju zajedničkog interesa, budućnosti i razloga za koegizstenciju. Pravo ‘grčko‘ pitanje sigurno nije ono ekonomsko, već političko. Prvi čovjek Grčke toga je izrazito svjestan i jasno je zašto Alexis Tsipras želi raspravu o grčkom dugu na političkoj razini, na sastanku Vijeća Europe krajem sljedećeg tjedna.