Nafta će se polako početi penjati na prosječnih od 40 do 50 dolara za barel, no rast cijene neće započeti sve dok ne dođemo do najniže moguće vrijednosti i to oko 20 ili 22 dolara za barel. Svi oni koji trebaju, a vjerojatno i oni koji ne trebaju, u tom će trenutku početi s rasprodajom svojih pozicija, zavladat će pesimizam i frustracije, ali sad smo već vrlo blizu tog trenutka, puno bliže no što smo bili početkom godine, smatra Steen Jakobsen, glavni ekonomist Saxo Banke.
- Tehnički gledano bilo bi izvrsno doći do cijene od oko 20 dolara za barel za WTI tip nafte jer će onda svi špekulanti prodati svoje ‘long‘ pozicije. Isto tako, ubrzat će se proces čišćenja redova koji je već započeo u samoj naftnoj industriji, s pozitivnim posljedicama za cijeli energetski sektor. Trenutno svi kojima je to u nekom interesu jedino što poduzimaju je da nedjeljom idu u crkvu i mole se da zažive pozitivna kretanja na tržištu – kaže S. Jakobsen i dodaje da je to naravno u interesu OPEC-a i svih država izvan tog saveza, no da su ipak osnovne samo dvije činjenice, a to su ili rast potražnje ili pad proizvodnje. Povećanje potražnje ne čini se baš izglednim s obzirom da glavne svjetske ekonomije imaju slabi rast gospodarstva, smatra Jakobsen.
Veza nafte i američkog dolara je vrlo čvrsta, a godina je započela s vrlo snažnim dolarom s obzirom na Fedovu politiku kamatnih stopa s kraja 2015. i time šteti cijelom sektoru roba. Dolara je važan ‘input‘ za tržište nafte i nije bio jeftin da bi nadomjestio negativne utjecaje za industriju i u tom sektoru, kao što su primjerice rast dugovanja i bankroti tvrtki iz naftnog poslovanja. Čini se da industrija nije potrošila ušteđeni novac kako je to trebala napraviti i sve dok je cijena nafte ovako niska, financijsko tržište treba živjeti i ulagati s rizikom koji donosi sektor koji se još nije restrukturirao i ‘pročistio‘, zaključuje glavni analitičar danske investicijske banke.