Islandski oporbeni desni centar favorit je na današnjim parlamentarnim izborama. Ostvare li se predizborne ankete, taj sjevernoatlantski otok, koji je nakon financijske krize 2008. obnovio gospodarski rast, mogao bi odustati od članstva u Europskoj uniji. Pregovore je započeo 2010.
Reykjavik je napredovao u pregovorima s Bruxellesom tako što je izbjegavao osjetljiva pitanja, posebno najvažnije - ribarstvo, koje je najveća zapreka za članstvo. Otkad se referendumom 1944. odcijepio od Danske, Island se razvio u naprednu državu. Glavne gospodraske grane su ribarstvo, tehnologija, turizam i financije.
Ulasku u EU protive se dvije vodeće oporbene stranke, konzervativna Stranka neovisnosti (desni centar) i Napredna stranka (centar). Prema anketama, svaka će dobiti 25 posto glasova. Ako pobijede, obećale su da će raspisati referendum o raskidu pregovora s EU-om. Stranka neovisnosti želi očuvati trgovinske odnose s EU-om, no smatra da je za Island bolje da ostane izvan Europske unije.
Gotovo dvije trećine birača ne vide korist od prenošenja dijela suvereniteta na Bruxelles jer Island već ima sporazum o slobodnoj trgovini s EU-om i dio je Europskog prostora slobodne trgovine (EFTA) i Schengena.
Članstvo u EU-u želi trećina birača i vladajuća socijaldemokratska stranka, koja je morala povući nepopularne poteze kako bi izvukla zemlju iz krize, u koju je zapala zbog propasti islandske banke Landsbanki i njezine internetske podružnice Icesave koja je strane ulagače privukla primamljivim kamatama.
Premijerka Johanna Sigurdardottir (70), donedavna čelnica socijaldemokrata koja je s krajnjim Lijevo-zelenim pokretom (LGM) sastavila vladu nakon financijske krize 2008., povlači se i ostavlja zemlju s prilično čistim zdravstvenim kartonom. Morala je vući teške poteze: smanjiti potrošnju, povećati poreze - ukratko, smanjiti životni standard - što sada plaća gubitkom popularnosti.Ankete socijaldemokratima predviđaju dovoljno glasova za ulazak u parlament (Althing) od 63 zastupnika, a zelenima čak ni to.
Zbog urušavanja hipertrofiranog bankovnog sektora 2008. Island je zapao u duboku recesiju i morao je zatražiti zajam Međunarodnoga monetarnog fonda. U 2011. obnovio je rast, koji je u 2012. iznosio 1,6 posto. Nezaposlenost je 4,7 posto. Izvukao se iz recesije i nezaposlenosti, no s trajnim ožiljcima za 322.000 stanovnika. Svako deseto kućanstvo kasni s otplatom zajma za nekretnine, a mnoga su prezadužena.
Glavni kandidati za premijera su Sigmundur David Gunnlaugsson (38) i Bjarni Benediktsson (43). Gunnlaugsson je predsjednik Napredne stranke. Spada u generaciju političara koje je na scenu izbacila financijska kriza. Prvi je put postao zastupnik 2009. Odlučno se usprotivio britanskim zahtjevima da Islanđani daju odštetu štedišama Icesave. Građani ga smatraju braniteljem njihovih interesa. Iz imućne je obitelji i oženjen bogatom nasljednicom, no sporan je njegov doktorat s Oxforda.
Benediktsson je predsjednik konzervativne Stranke neovisnosti, koja je dominirala poslijeratnim Islandom. Odvjetnik pa poslovni čovjek, na čelo stranke došao je 2009., nakon krize. Protivnici kritiziraju njegovu ulogu u sumnjivim transakcijama treće najveće banke. Optužuju ga da se zajedno s obitelji okoristio zajmom odobrenim kada je banka već bila u teškoćama. Pravosuđe ga nije istraživalo, no dio javnosti smatra da se okoristio u vrijeme kada su se islandske banke ‘zaigrale‘.