Tko je u Njemačkoj dulje vrijeme bez posla prima pomoć u visini od 374 eura. Da li je to dovoljno za život dostojan čovjeka, o tomu u posljednje vrijeme pojačano raspravljaju njemački sudovi.
374 eura mjesečno. To je svota s kojom samac koji je dulje od jedne godine nezaposlen u Njemačkoj mora mjesec dana preživjeti, piše Deutsche Welle. Službeno se ta pomoć zove "potpora za nezaposlene II" i isplaćuje se dugotrajno nezaposlenima. U prvoj godini nakon gubitka radnog mjesta dijeli se tzv. "pomoć za nezaposlene I" i koja iznosi između 60 i 70 posto od posljednje plaće. Potpora za dugotrajno nezaposlene je zapravo drugi naziv za socijalnu pomoć i u narodu se naziva Hartz IV, po nekadašnjem političaru iz kabineta vlade kancelara Gerharda Schrödera Peteru Hartzu, koji slovi kao duhovni začetnik reforme njemačkog socijalnog sustava iz sredine prošlog desetljeća.
Treba napomenuti da uz isplatu "Hartz IV" (koji se financira iz državnog budžeta) općine subvencioniraju i troškove stanovanje i to u punom iznosu. Za život ostaje 374 eura. Savezna vlada smatra da je to dovoljno no mnogi primatelji ove pomoći nisu tog mišljenja. Unatoč mnogim tužbama (u najnovijoj je jedna nezaposlena žene od države tražila 1.000 eura mjesečno - i izgubila) sudovi su dosad dolazili do zaključka da je 374 eura "primjerena" svota da bi jedna odrasla osoba u Njemačkoj mogla voditi normalan život. Socijalne udruge su međutim na strani nezaposlenih. "S 374 eura se ne može ni izbliza mjesečno preživjeti a da taj život bude dostojan čovjeka. Potreban je minimum od najmanje 420 eura", smatra Ulrich Schneider iz socijalne udruge "Paritätische Wohlfahrtsverband". Država bi uz to, kako smatra Ulrich, još morala dodatno financirati sve veće izadtke poput kupovine namještaja ili kućanskih aparata.
Država bi po njegovom mišeljenju trebala u potpunosti revidirati kalkulaciju po kojoj se došlo do iznosa od 374 eura. "Pomoć mora biti bliža realnosti i pravednija", kaže Ulrich. On za ilustraciju pogrešne i nerealne kalkulacije pomoći za nezaposlene uzima primjer po kojem država za troškove pelena mjesečno odobrava 6,93 eura dok je za sladoled ili neki manji obrok tijekom školskih izleta mjesečno dovoljno 1,15 eura. I potpunom nepoznavatelju prilika je jasno da ovi iznosi nisu realni. No kako su onda državni službenici došli do ovih brojki koje kod mnogih izazivaju nevjericu? Gdje počinje potreba a gdje luksuz? Je li sladoled nakon posjeta kinu luksuz ili građansko pravo? Postoje mnogi koji smatraju da je pomoć previsoka i da ona zapravo nezaposlene ne motivira dovoljno na potragu za novim poslom. Tako npr. u Berlinu, gdje su najamnine stanova još uvijek relativno niske, nezaposleni prima mjesečno (zajedno s potporom za stanovanje) 752 eura. Mnogi koji su zaposleni u nižem platežnom sektoru (pomoćne prodavačice, frizerke, poslovi u ugostiteljstvu) mjesečno ne zarade mnogo više.
No Ulrich Schneider ali i mnogi drugi poput parlamentarne stranke Ljevica, smatraju da je sadašnja potpora premala. "Njemački Ustavni sud je donio dva zaključka: prvo da se primatelji pomoći Hartz IV u javnosti svojom vanjštinom ne smiju prepoznati kao takvi, a drugo da je moguće, barem u određenom obimu, ravnopravno sudjelovati u društvenim aktivnostima", kaže Schneider. Da se država ne ravna po ovim pravilima pokazuje činjenica, kako zaključuje Schneider, da je iz kalkulacije za visinu pomoći izbačena stavka čišćenja odijela pod obrazloženjem da primatelj potpore za dugotrajno nezaposlene ne mora pod svaku cijenu posjedovati odijelo. "To dovodi do izolacije i te osobe ne mogu punopravno sudjelovati u životu jednog društva", zaključuje Schneider. No javnost je podijeljena: dok neki još uvijek brane mišljenje da "posla ima dovoljno" drugi drže da je osobama koje primaju potporu za nezaposlene onemogućen povratak u "normalni" život. Otkako je uveden 2005., "Hartz IV" izaziva burne društvene rasprave a sudeći po najavljenim novim tužbama protiv ove socijalne mjere, rasprava ni u budućnosti neće nedostajati.