Štrajk u Kuvajtu pomogao je oporavku cijene sirove nafte tipa Brent na gotovo 45 dolara za barel, nakon što su osramoćeni ministri zaduženi za naftu napustili sastanak u Dohi bez ikakvog dogovora. Fokus je tako vrlo brzo prešao s prekomjerne proizvodnje i cjenovnog rata na najnoviji neželjeni poremećaj u isporuci nafte na globalno tržište, još jedan u nizu u proteklih nekoliko mjeseci koji je, uz smanjenu proizvodnju u SAD-u, potaknuo oporavak cijene sirove nafte i privukao ulagače, poručuje Ole Hansen, rukovoditelj za robna tržišta u Saxo banci.
- Stalne promjene cijene u oba smjera rezultat su nekoliko faktora, a važno je istaknuti da rastu cijene doprinosi već započeti rebalans među proizvođačima s visokim troškovima u SAD-u i Kanadi jer su primorani smanjivati proizvodnju. Ujedno, globalna potražnja polako i sigurno raste, pa potiče rast cijene, u kombinaciji s usporavanjem vađenja nafte u zemljama izvan Opec saveza – nabraja Hansen i dodaje da su rezovi u kapitalnim troškovima, mjereni u milijardama dolara, doveli tržište u situaciju da će se težište prebaciti s prekomjerne isporuke u nedostatak nafte i time veću potražnju. Štrajk u Kuvajtu bio je pak samo kratkotrajna epizoda zbog koje se zaustavila isporuka na globalnu scenu više od 1,5 milijuna barela sirove nafte dnevno.
S druge strane, cijenu Brent nafte svakako će kočiti povećanje proizvodnje iz Irana i to u bržem ritmu no što se to očekivalo te stabilizirana Libija. Iz Libije je naime inače dolazilo oko 1,6 milijuna barela dnevno, a to se spustilo na oko 300 tisuća barela sirove nafte, no predviđanja su da će se Libija brzo vratiti na tu svoju nekadašnju prosječnu proizvodnju. Propali sastanak u Dohi ujedno bi mogao značiti da se promijenila struktura moći u Saudijskoj Arabiji pri čemu će onda porasti utjecaj politike na cijenu nafte. U slučaju da Saudijska Arabija usmjeri svoje ‘naftno oružje‘ na Iran i započne s povećanjem proizvodnje, što su prijetnje koje su se mogle čuti ovih dana, ne može se isključiti povratak cijene na niskih 30 dolara za barel, smatra Hansen.
- Rekordne duge špekulativne pozicije za Brent naftu mogu kratkoročno značajno negativno utjecati na cijenu ako se dogode situacije da ulagači moraju brzo smanjiti izloženost. Također, situacija s propalom kontango taktikom s jedne je strane razveselila ulagače jer im je smanjila pritisak u držanju dugih pozicija, ali bi mogla dovesti do povećanja količine nafte na tržištu jer su propale kombinacije s držanjem zaliha – kaže Hansen i pojašnjava da je šestomjesečni kontango, odnosno razlika u cijeni između prvog i šestog mjeseca na kupljenu naftu, bio 4,5 dolara u siječnju i od tada se srušio na sadašnjih minornih 1,5 dolar. Trenutno se napuštaju kombinacije s držanjem zaliha i to on i off shore ‘cash & carry‘ ulagačkih kuća te se time smanjuje zasićenost na ionako prezasićenom tržištu.
Brent nafta u ovom će se kvartalu kretati između 35 i 45 dolara za barel, prije no što krene prema gore u drugoj polovici godine, do 50 dolara na kraju godine, predviđaju iz Saxo banke i podsjećaju na potražnju ulagača za naftom i, osim ako se dogode neki izazovi u kratkoročnim prognozama, trgovanje će se zadržati na navedenim razinama. Izvještaji ureda Energy Information Administration pri tome su jedan od ključnih parametara za odluke o trgovanju, smatra Hansen.
Ne smije se zaboraviti i na faktor rizika da cijena poraste dovoljno da ponovno dođe do novog poremećaja na tržištu pri čemu je važan mogući oporavak gospodarstava u Sjevernoj Americi i stabilizacija njihove, sada smanjene, proizvodnje, pa će se time ponovno povećati isporuke na globalno tržište, podsjeća glavni čovjek za analizu trgovanja naftom u danskoj investicijskoj banci.