Ukoliko ne znate baš puno o Kubi, nedavna najava Airbnba, najpozantijeg servisa za pronalaženje smještaja na internetu, da će ubrzo početi s oglašavanjem kubanske ponude smještaja ne bi vas trebala iznenaditi. Airbnb funkcionira u 190 zemalja, a u ponudi ima i više od 600 dvoraca. U tom scenariju, Kuba ne zvuči kao pretjerano egzotična lokacija.
Međutim, prema tvrdnji Freedom Housea, svega pet posto interneta na Kubi nije pod kontrolom kubanskih vlasti. Kubanska ekonomija bazirana je isključivo na gotovini, odnosno opipljivom novcu. Kako se onda kompanija zasnovana na digitalnom plaćanju namjerava tamo probiti? Kako su uopće pokrenuli posao u zemlji u kojoj većina ljudi nema pristup internetu, niti račune u bankama?
Odgovor na to pitanje treba potražiti davno prije nego što je Airbnb pokrenut, 1997. godine. Barem tako tvrdi Ted Henken, profesor na Baruch koledžu, koji je napisao knjigu o poduzetništvu na Kubi.
Kuba je, naime, 1997. godine započela s regulacijom industrije pansiona koji uključuju doručak (bed and breakfast), koji su se počeli pojavljivati nakon što je Kuba ranih devedesetih legalizirala samozapošljavanje. Ti su se pansioni vodili pod imenom ‘casas particulares‘, a informacije o njima su se prenosile usmeno (Henkel, primjerice, ima njihov popis koji dijeli s prijateljima koji putuju na Kubu). Liste kao što je njegova su se potom pojavile online (ovo, je, recimo primjer takve situacije). Budući da jako malo Kubanaca ima pristup internetu, mnoge od ‘casas particulares‘ koriste posrednike koji imaju pristup internetu i komuniciraju s potencijalnim korisnicima.
To nas dovodi do prosinca 2014. godine, kada je američki predsjednik Barack Obama započeo s obnovom diplomatskih odnosa s Kubom, što uključuje i neka ograničenja vezana uz putovanja. Airbnb je isprva blokirao one koji su nudili smještaj na Kubi, ali stvari su se promijenile.
2011. godine objavljen je podatak kako 22 posto Kubanaca ima pristup internetu, ali to uključuje i one koji imaju pristup internetu koji je kontroliran od strane kubanskih vlasti. Do 2008. Kubanci nisu smjeli kupovati računala za osobne potrebe. Rijetkost je imati otvoren bankovni račun na Kubi.
- Nije da ljudi preferiraju gotovinu. U principu je to jedina opcija. Ljudi jednostavno nikome ne vjeruju, barem zasad. – objašnjava Henken.
Airbnb nije morao početi od nule. Jednostavno se obratio posrednicima, koji imaju kontakte iznajmljivača i naplaćuju im proviziju za vođenje rezervacija. Airbnb je posrednike naučio kako da se koriste njihovom stranicom i pomogao da postave ponude. To je dodatno olakšalo situaciju u kojoj velika većina iznajmljivača nema bankovni račun.
Henken objašnjava kako Airbnb trenutno ‘formalizira, monetizira i zaista oglašava‘ te takozvane ‘casas particulares‘. Izvoditi to legalno je zaista komplicirano u ovom trenutku. Milijun je pitanja. Primjerice, može li Airbnb angažirati fotografe s Kube? Odgovor na ovaj konkretan primjer je da, kao i objavljivati njihove fotografije na svojim stranicama.
Čini se kako je ‘posredničko rješenje‘ najbolje što se može u ovom trenutku, ali i to je privremena situacija. Kuba je, primjerice, prije mjesec dana dobila prvu javnu Wi-Fi točku, a prošle je godine pokrenuta usluga Nauta, koja omogućava Kubancima da odgovaraju na mailove putem mobilnih uređaja. U međuvremenu će Airbnbov sustav pomoći da Kuba postane popularnija turistička destinacija. Turizam na Kubi još nije dopušten u punom smislu te riječi - neke od dopuštenih kategorija uključuju novinarske ili religiozne aktivnosti, posjet rođacima ili posjet iz akademskih razloga – ali to će se vrlo vjerojatno ubrzo promijeniti.