Odnos nafte i plina te slobode medija, potreba za većom transparentnošću u naftom biznisu i pristupu informacijama, korupcija, prepreke, izazovi te posebna znanja za praćenje sektora, ali i kritički osvrt na samu novinarsku profesiju, temeljne su teme obrađene na konferenciji ‘Oil, Gas&Media‘ održanoj od 17. do 19. rujna i to ni manje ni više nego u zemlji često kritiziranoj zbog kršenja ljudskih prava i medijske slobode - Azerbajdžanu.
Organizator IPI (International Press Institut) zajedno je s brojnim partnerima okupio više od 170 novinara koji prate energetski sektor iz 27 zemalja svijeta koji su u Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana koji leži na crnom zlatu, mogli čuti iskustva i poruke eminentnih govornika iz svijeta medija i energije, dvije međusobno povezane domene. Sloboda medija je, naime, vrlo osjetljiva tema u većini zemalja, pogotovo u onima bogatima naftom i plinom i bez pristupa informacijama u energetskom biznisu novinari ne mogu doći do prave istine, a time i građani ostaju u mraku. - Pitanja slobode medija nisu samo limitirana na zemlje trećeg svijeta. I reporteri u zemljama kao što je SAD također se susreću s istom problematikom. Posebno je to bilo vidljivo tijekom BP-ovog izljeva nafte u Meksičkom zaljevu gdje se danima nije odgovorilo na neka od ključnih pitanja– istaknuo je Curtis Brainard urednik i osnivač The Observatorya, odjela posvećenog znanosti u američkom časopisu Columbia Journalism Review koje objavljuje kolumbijsko sveučilište.Naglasio i potrebu za kritičkim osvrtom na samu novinarsku profesiju u kojoj itekako ima prostora za napredak. No smatra da nedostaje treninga i specijalizacije jer zapravo samo mali broj novinari energetski sektor razumije, a mnogi nemaju ni potrebni alat ili nisu zainteresirani ili naprosto smatraju da energetika nije dovoljno sexy sektor. Uzgred, nema kontinenta koji zahtijeva više treninga od Afrike i to na svim područjima. Također, dodao je, i urednici se moraju zapitati jer je vrlo utjecajna i ona ‘nedivljiva ruka‘, posebno u malim ekonomijama, zbog koje se nerijetko događa da urednici stopiraju objavu pojedinih članaka.Koliko je važna transparentnost te značaj internacionalne suradnje, istaknuo je i publicist i istraživački novinar iz Njemačke Jürgen Roth, inače autor brojnih knjiga i dokumentaraca o organiziranom kriminalu u Njemačkoj i Istočnoj Europi. Njegova najnovija knjiga ( Gazprom-das unheimliche Imperium) izašla je u travnju ove godine i otkriva istinu koja se skriva iza ruskog naftnog diva Gazproma.Korupciju u Gazpromu te plinovodima Sjeverni i Južni tok trenutno istražuje i Rus Grigory Pasko, direktor Zaklade za istraživačko novinarstvo. Taj bivši mornarički časnik koji je bio istraživački novinar za mornarički časopis, optužen za špijunažu i izdaju te je uhićen 1997. i osuđen na četiri godine zatvora jer je razotkrio odlaganje nuklearnog otpada ruske mornarice u japansko more. Posebno je zanimljiv bio i panel ‘Moja zemlja je bogata naftom, a zašto sam onda ja siromašan?‘ na kojem se obratila pozornost na potrebu neutralizacije novca pristiglog od nafte. Istaknuta su neka od ključnih pitanja: Gdje idu novci, tko zapravo profitira i ono što je možda najvažnije - zašto o tome ne pišemo? Naime, u mnogim naftom bogatim zemljama stanovništvo ostaje siromašno, što je posebno vidljivo u Africi. Primjerice, kako su pojedinci spomenuli, Nigerija je siromašna zbog nafte pa i ima lošu Vladu zbog nafte, odnosno korupcije jer više novaca od nafte pogoršava cjelokupni situaciju. Tom Burgis, novinar Financial Timesa, uočio je i kako je štetan učinak naftne industrije i na druge gospodarske sektore u zapadnoj Africi, gdje je radio nekoliko godina kao dopisnik. Joe Nam, novinar New Visona iz Ugande, nadovezao se rekavši da postoje visoka očekivanja o tome što naftno bogatstvo treba donijeti te je istaknuo nemogućnost Vlade da izvrši obećanja o poboljšanju zdravstvenog sektora, infrastrukture i slično. Unatoč ograničenjima u političkim sustavim u nekim ‘nedemokratskim‘ zemljama, rekao je Nam, obećano je da će se život običnih građana poboljšati kroz korištenje naftnog bogatstva.-No jaz između bogatih i siromašnih samo se proširuje. Vjerujem da je najvažnija uloga medija da balansira moć između Vlade i naftnih kompanija – naglasio je Nam.Predstavljena je i naftna i plinska strategija Azerbajdžana u kojem je Turska jedan od najvećih investitora: modernizacija i diverzifikacija, razvijanje nove infrastrukture te, što je najvažnije, osigurati stabilnost i sigurnost u sektoru. -Imamo 55 plinskih i naftnih polja i postoje veliki potencijali da dođu i da se natječu strani igrači. Exxon Mobile je jedan od zainteresiranih. Svi su dobrodošli! – naglasio je Elshad Nasirov, potpredsjednik u azerbajdžanskoj naftnoj kompaniji Socar, zadužen za investicije i marketing.
Osim toga, pozornost je posvećena i socijalnim medijima te povezanosti s naftnim kompanijama koje su, prema nekim analizama, još uvijek skeptične u njihovom korištenju kao alata u kreiranju javnog mnijenja pa i samoj ‘borbi‘ s javnošću. Upravo je javnost ta koja mora gurati vlade na više transparentnosti. Potrebno je, dakle, uključiti društvo te imate profesionalne novinare koji znaju osnove i zbog toga znaju postaviti i ona prava pitanja te koji su dobro plaćeni zbog čega se neće okrenuti korupciji. Također, raspravljalo se o dobrim i lošim stranama naftnog nacionalizma s upozorenjem da kako budu rasle cijene nafte, tako će se diljem svijeta sve više viđati nacionalizam. Poručeno je i da se u narednim godinama počne više gledati na Kinu zbog njihove sve veće aktivnosti. S vremena na vrijeme, na konferenciji se iskoristila i prilika da se usmjeri pozornost na veću slobodu medija u Azerbajdžanu u kojem, unatoč pozitivnim pomacima, još uvijek postoje brojni razlozi za zabrinutost.