Kina i SAD, zemlje odgovorne su za 45 posto emisije plinova koji izazivaju efekt staklenika, ovaj su tjedan sklopile sporazum o ograničavanju emisije ugljikovog dioksida.
SAD su obećale reducirati emisiju za 26 do 28 posto do 2015. godine, dok je Kina obećala povećanje udjela energije koja nije bazirana na ugljenu na 20 posto do 2030. godine. Ovaj je sporazum iznenadio mnoge, budući da se Kina i SAD godinama prepiru oko toga koja država snosi veću odgovornost za klimatske promjene.
Argumenti su poznati – Kina tvrdi da su SAD i Europa kroz povijest u okoliš ispustile gomilu ugljikovog dioksida, a SAD tvrde da je Kina odavno nadmašila te brojke te da količina ugljikovog dioksida koja dolazi iz Kine raste prebrzo.
Postoji, međutim, jedna ‘sitnica‘ koja se rijetko spominje kada se vode ovakve ili slične rasprave – ekonomski odnosi Kine i SAD-a omogućavaju Americi da konzumira mnogo više ugljikovog dioksida nego što ga proizvodi. Drugim riječima, SAD su u 2012. godini uvezle iz Kine dobra u vrijednosti 440 milijardi dolara, a izvezle svega 122 milijarde dolara vrijednosti. Većinu uvezenih proizvoda zapravo su proizvele američke kompanije smještene u Kini.
U oba slučaja, i proizvodi i profit od proizvoda su se vratili u SAD. Međutim, budući da mjerenja emisije uključuju samo CO2 proizveden unutar državnih granica, pretjerana emisija se pripisuje Kini.
Koliko točno ugljikovog dioksida SAD izvoze u Kinu?
Prema podacima iz 2007. godine, dobra koje je Kina izvezla u SAD sadržavala su otprilike 375 megatona ugljikovog dioksida, a ta je brojka do 2012. godine narasla na 512 megatona. Usporedbe radi, Kina je u 2012. emitirala 9860 megatona CO2.
To znači da su SAD odgovorne za otprilike pet posto ukupne emisije ugljikovog dioksida u Kini 2012. godine. Kina je, dakle, 2012. izvezla proizvode odgovorne za oko 1,6 milijardi tona CO2, što je 16 posto ukupne brojke.
Ovakvi podaci ne samo da prikazuju Kinu u nešto boljem svjetlu, već i bacaju sjenu na tvrdnje Zapada o smanjenju emitiranja stakleničkih plinova. U principu, gotovo sva smanjenja od 90-ih rezultat su outsourcanja emisije plinova u države kao što je Kina. Ono što zabrinjava jest da stopa ‘outsourcane emisije‘ raste 11 posto na godišnjoj razini.
To ne znači da bi Kina trebala biti izuzeta iz ‘sporazuma‘ kao što je ovaj najnoviji. Čak i kada izbacimo SAD iz priče, Kina je i dalje država koja emitira najviše ugljikovog dioksida. Amerika bi, međutim, trebala priznati svoju ulogu u emisiji CO2 iz Kine, kao i svoju zaslugu za kineski zrak prepun smoga.