Aktualno Preporučeno Svijet

Priče iz Irske (5): Od cijele generacije molekularnih biologa, samo ih je dvoje ostalo u RH

Irske

„Znanje je moć“ učio je svoje sunarodnjake Francis Bacon još u 16. stoljeću. Njegova poznata izreka, stara  gotovo 500 godina, vrijedi i danas.

Generalno govoreći, više znanja, više obrazovanja donosi bolji socijalni status, veća primanja i veći životni standard. Istovremeno, postoje direktni indikatori iz brojnih istraživanja da je bolja obrazovna struktura stanovništva u direktnoj vezi s bogatstvom neke države, ali i veće demokratičnosti i otvorenosti nekog društva. Izuzetak je možda situacija kada vaša država  leži na bogatim nalazištima nafte i plina.

I opet, Irska može poslužiti kao dokaz kako izreka „Znanje je moć“  funkcionira u praksi, kako se znanje stanovništva pretapa u gospodarsku moć i bogatstvo društva. Irski primjer pokazuje kako sve aktivnosti države moraju biti usklađene kroz dugogodišnje razdoblje – govorimo o decenijama istih gospodarskih i obrazovnih politika – kako bi se polučio željeni rezultat. Što to zapravo znači?

Nema puno smisla značajno ulagati u obrazovanje stanovništva ako istovremeno nemate razvijene strategije gdje će ti visoko obrazovani ljudi raditi jednom kad završe svoje školovanje.

I kako to onda funkcionira u Irskoj?

Prije gotovo 60 godina, 1967. uveli su besplatno obavezno srednjoškolsko obrazovanje. I danas, svi su se Irci obvezni školovati minimalno od svoje šeste do šesnaeste godine i steći minimalno niže srednjoškolsko obrazovanje. Veći bazen bolje školovanih osoba stvorio je potrebu tih osoba za daljnjim školovanjem pa su onda, 70-ih, 80-ih i 90-ih počele nicati nove obrazovne institucije za visokoškolsko obrazovanje. I dolazimo tako do današnjih dana, kada Irska ima 56,2% visokoobrazovanih osoba u populaciji od 15-39 godina (prema rezultatima iz popisa stanovništva 2016.).

Ono što je posebno značajno je tzv. „propusnost“ sustava koji omogućava uključenje u proces obrazovanja u gotovo bilo kojoj fazi života. Tako, prema istom popisu stanovništva iz 2016. od ukupnog broja od 310.482 osobe starije od 22 godine koje su uključene u neki od formalnih oblika obrazovanja, čak njih 213.713 ili 68,8% je bilo u statusu koje mi kvalificiramo kao izvanredni studenti (osobe koje se školuju uz rad).

The National University of Ireland Galway, Foto: William Murphy, Flickr

S druge strane, ogroman je broj osoba uključenih u obrazovanje starijih od 30 godina. Tako se gotovo 77.000 osoba školovalo u njihovim tridesetim godinama, 45.000 u četrdesetim, 23.500 u pedesetim, 11.000 u šezdesetim te čak 6.600 u njihovim sedamdesetim godinama. Dolazimo do fantastične brojke od 163.146 osoba ili 52,55% koje se školuju nakon 30. godine života. Tu je riječ o pravom pristupu cjeloživotnom obrazovanju: kontinuiranom usvajanju novih znanja i vještina do kraja života. Važno je istaći da se ovdje radi o formalnim načinima obrazovanja što znači stjecanje odgovarajućih diploma o završenom stupnju školovanja.

Razvoj industrije za visokokvalificirane kadrove

Paralelno s time, o tome smo pisali u prijašnjim „pričama“, Irska je razvila sofisticirani sustav za privlačenje stranih investicija i otvaranje novih radnih mjesta u industrijama gdje se njihova visokokvalificirana radna snaga može zaposliti. U pravilu su to visoko profitabilne gospodarske grane poput farmacije, ICT sektora, financijskih i drugih usluga.

I rezultat nije izostao. Po mnogim pokazateljima životnog standarda i bogatstva jedne države Irska je u samom europskom vrhu. No, taj uspjeh nije došao preko noći. Dugogodišnje, uporne, pametne i dosljedne gospodarske i obrazovne politike stvorile su današnje irsko društvo koje uistinu potvrđuje izreku „Znanje je moć“.

Kako Hrvatska stoji po ovom pitanju?

Nažalost, kao i u mnogim drugim segmentima razvijenosti društva, ne stojimo sjajno.

Prema istraživanju o obrazovanosti stanovništva, provedenom na razini EU 2017. godine, imali smo 28,7% visokoobrazovanih u dobi između 30-34 godine, Irska 53,5% a prosjek u EU je bio 39,9%. Samo 2,9% odraslih osoba u Hrvatskoj, starijih od 24 godine, bila je uključena u neki od oblika formalnog ili neformalnog obrazovanja. U Irskoj je taj postotak 8,9% a na razini EU čak 10,9%.

Rekao bih da, iako zaostajemo za drugima, pogotovo u segmentu visokoobrazovanih osoba, veći problem leži negdje drugdje. A to je da ovim školovanim, visokoobrazovanim osobama nismo stvorili odgovarajuće uvjete da se zaposle, primijene svoja znanja u praksi i doprinesu razvoju društva. Zato „odljev mozgova“ postaje jedan od ključnih hrvatskih problema: trošimo značajna sredstva za edukaciju, a onda ti mladi odlaze i traže svoju sreću u drugim državama.

Gotovo cijela generacija magistara molekularne biologije u inozemstvu

Navest ću samo jedan drastičan primjer s kojim sam upoznat iz prve ruke: od jedne generacije, 35 magistara molekularne biologije, školovanih na zagrebačkom sveučilištu, njih čak 33 danas radi i živi izvan Hrvatske! Koliko je hrvatsko društvo investiralo u njihovu edukaciju, a plodove njihovog znanja će ubirati netko drugi. Ako bismo to promatrali s poslovne strane – potpuno promašena investicija.

I zato su važne, prije spominjane, usklađene državne aktivnosti na dosljednom provođenju gospodarskih, obrazovnih, demografskih i drugih politika. Bez toga nema uspjeha.

I najvažnije: prije svega toga potrebno je dobro razmisliti što to mi, kao društvo želimo. Koje su naše eventualne komparativne prednosti u globaliziranom svijetu. Potrebna je jasna vizija društva kojeg želimo ostvariti u Hrvatskoj. Bez takve jasne vizije, na čijem će kreiranju biti uključeni svi, i dalje ćemo „glavinjati“, nepotrebno trošiti energiju i resurse na nevažne projekte i na žalost i dalje sve više zaostajati. Nikakve nas nove gospodarske ili obrazovne strategije ili politike neće spasiti.

Kao vječiti optimist, vjerujem kako u Hrvatskoj još uvijek imamo dovoljno pametnih glava koje su spremne iznjedriti jednu takvu viziju našeg društva, viziju koja će odgovarati onome kako volimo nazivati našu državu: “Lijepa Naša“. Potrebno je otvoriti dijalog između tih, danas često zavađenih pametnih glava i pokazati da je i hrvatsko društvo u stanju potvrditi izreku „Znanje je moć“.

Komentari