Radnici migranti osnažili su javne financije većine zemalja u Europi, a najviše u Švicarskoj, na Cipru te u Norveškoj i Belgiji, pokazalo je istraživanje objavljeno u četvrtak.
Te su četiri zemlje imale najviše koristi jer su prihvatile razmjerno veliki broj radnika iz EU-a, od kojih su mnogi visokokvalificirani, pokazalo je istraživanje sveučilišta u švedskoj Uppsali.
- Naša analiza pokazuje da u većini zemalja Europskog gospodarskog područja građani EU-a plaćaju državi nešto veće poreze i ostale doprinose nego što dobivaju u uslugama, što znači da daju neto fiskalni doprinos, izjavio je koautor izvješća Rafael Ahlskog.
>>>Pad slobodnih radnih mjesta za veljaču upućuje na vidljive posljedice usporavanja BDP-a
Izvješće je po riječima autora prva velika analiza utjecaja europske migracije na javne financije u Europskom gospodarskom području koje uključuje 28 država članica EU-a plus Norvešku, Island i Lihtenštajn, te u Švicarskoj.
Druge znanstvene studije također su sugerirale da migracije u EU pomažu javnim financijama zemalja domaćina, iako se, kako je pokazala najnovija studija, njihov utjecaj općenito smatra malenim mjeren udjelom u njihovom bruto domaćem proizvodu (BDP).
Zemlje istočne Europe na gubitku
Izvješće sveučilišta u Uppsali pokazalo je da je 21 od 29 zemalja obuhvaćenih istraživanjem od migracije u EU imala koristi u državnoj blagajni, dok je na gubitku bilo sedam zemlja iz istočne Europe plus Irska jer su migranti u EU u tim zemljama bili stariji ili slabije plaćeni.
Švicarska je zabilježila najveći neto pozitivni doprinos javnim financijama, u visini 1,7 posto BDP-a. Slijede Cipar s 1,3 posto, te Norveška i Belgija, s po 0,8 posto BDP-a.
>>>Cappelli: Uvoz radne snage rezervna je mjera, prvo ćemo ‘pretresti’ domaće tržište rada
U Velikoj Britaniji, gdje je zabrinutost vezana uz imigraciju odigrala ulogu u odluci birača 2016. godine o izlasku iz EU-a, doprinos državnoj blagajni od doseljenika iz drugih zemalja EU-a bio je u visini 0,3 posto BDP-a.
Izvješće nije razmotrilo utjecaj iseljavanja na javne financije matičnih zemalja, obično onih u istočnoj Europi, koje su izgubile mnoštvo radnosposobnih građana, što je izazivalo pritisak na financiranje javne potrošnje.