Krajem svibnja MMF je objavio podatke o globalnom dugu, riječ je o prvom izvješću koje sadrži sveobuhvatan skup izračuna javnog i privatnog duga u svim zemljama, a podaci sežu od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do danas.
Prema izvješću globalni dug je dosegnuo razinu od 225 posto svjetskog BDP-a, čime je oborio rekord iz 2009. godine kada je iznosio 213 posto. U nekim zemljama sastav duga se promijenio nakon što je javni dug zamijenio privatni u postkriznom razdoblju, javlja Guardian.
U skupnom smislu ove brojke možda i nisu alarmantne u doba kada je gospodarski rast robustan u gotovo cijelom svijetu, a financijska tržišta nisu zabrinuta zbog oduživosti duga, te kamatne stope ostaju iznimno niske. No, brojevi imaju tendenciju podupiranja hipoteze koja kaže da je tzv. intenzitet rasta duga povećan, odnosno da je više no ikad prije potrebna veća razina duga koja bi poduprla određenu stopu gospodarskog rasta.
>>>Javni dug porastao na 281,9 milijardi kuna
Razlog tome je što rast nejednakosti dohotka i bogatstva u razvijenim zemljama distribuiraju potrošačku moć onima koi imaju sklonost trošiti manje od svojih prihoda. Iako se taj trend smanjuje u zadnje vrijeme, posljedice su još uvijek prisutne. Osim toga, rast produktivnosti je usporen stoga danas ulaganja stvaraju manje outputa nego prije.
Talijansku vladu očekuje razgovor s MMF-om
MMF vladama poručuje da trebaju akumulirati fiskalni suficit, ili barem smanjiti deficite u dobrim vremenima kako bi se bolje pripremili za novu krizu koja će doći prije no što očekuju. MMF-ove preporuke u sukobu su s poreznim rezovima američke administracije, ali i novom talijanskom vladom. Ako bi nova vlada provela svoje grandiozne planove oko minimalnog dohotka i povećanja javnih investicija, uskoro bi se mogli naći u problemima s MMF-om.
>>>Eurostat: Hrvatski suficit uz bok grčkom i bugarskom
Ostaje pitanje što će se dogoditi ako je rast duga vezan uglavnom uz privatni sektor? Od posljednje krize bankama su nametnuti daleko stroži kapitalni zahtjevi, a za regulatore je razvijen skup makrobonitetnih alata kako bi se regulatori mogli suprostaviti prevelikim kreditnim ekspanzijama povećanjem količine kapitala koje banke moraju držati, a sve s ciljem smanjenja ponude kredita prije no što ona dosegne novu opasnu razinu, primjerice ako cijene nekretnina počnu rapidno rasti. Druga alternativa je nametanje ograničenja na zajmove ili minimalnog učešća na kupovinu nekretnina.
Nove vlasti su uspostavljene kako bi nadgledale primjenu makrobitnih alata. U Europskoj uniji je to Europski odbor za sistemske rizike (ESRB), kojim upravlja predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi, u Velikoj Britaniji nadležnost ima Odbor za financijsku politiku (FPC) Engleske banke, a u SAD-u Vijeće za financijsku stabilnost (FSOC).
Prebrz rast osobnih zajmova bez osiguranja
Ipak, između njih postoje značajne razlike, od sva tri FPC ima najveće ovlasti tako što može nametnuti protucikličku zaštitu kapitala britanskim bankama. Tijekom vremena Odbor je izrazio zabrinutost da osobni zajmovi bez osiguranja rastu prebrzo.
Najnovije izvješće ESRB-a objavljeno prošlog mjeseca pokazuje da su dodatne zaštite kapitala na snazi u Švedskoj, Norveškoj, Islandu, Češkoj i Slovačkoj kao odgovor na posebne uvjete kreditiranja u tim zemljama. U međuvremenu se popisu tih zemalja pridružila i Francuska.
>>>Trump povećao javni dug za grandioznih bilijun dolara
Američki sustav znatno je kompleksan. FSCOC kroz svoje ovlasti djeluje kao koordinator, a ne regulator, stoga ne može nametnuti protucikličku zaštitu kapitala. Njegove pokušaje da kategorizira velike američke osiguravatelje kao globalne sistemske tvrtke spriječili su sudovi. Preostaje nada da su zahtjevi nametnuti od strane raznih američkih bankovnih regulatora odgovarajući. Makrobonitetna politika može funkcionirati na način kako je to predviđeno u Slovačkoj, međutim malo je vjerojatno da će doći do spašavanja tamo gdje je to najpotrebnije – na najvećem svjetskom financijskom tržištu.