U razdoblju od 2008. do 2014. godine, diljem svijeta bukte ustanci i revolucije – zahvaćeni su Tunis, Egipat, Sirija, Jemen, Grčka, Španjolska, Turska, BiH, Venezuela i Ukrajina.
Za svaki od navedenih primjera postoji kritična točka, svojevrsni okidač za revoluciju.
U Tunisu je to bilo samozapaljenje Mohameda Bouazizija, uličnog prodavača koji je tim činom prosvjedovao protiv konfiskacije robe te maltretiranja od strane lokalne vlasti.
U New Yorku su neredi nastali kao reakcija na Akt hitne ekonomske stabilizacije, famozni ‘bailout‘ iz 2008. godine kojim je bivši američki predsjednik George Bush dao novac nizu korporacija pogođenih krizom drugorazrednih hipoteka 2007./2008., a za koje se smatralo da su prevelike da propadnu.
U Istambulu je ustanak inicijalno počeo s namjerom da se Gezi Park zaštiti od urbanističkih planova, a u Brazilu je razlog bio poskupljenje cijena prijevoza za 20 centi.
Zahvaljujući većini mainstream medija te su revolucije predstavljene kao niz nepovezanog nasilja, kao nešto što se pojavi i jednostavno nestane.
Ono što međutim mnogi ne uviđaju, piše AlterNet, je da svim navedenim društvenim nemirima, ustancima i revolucijama prethodi isti obrazac – kombinacija suše, niskih prinosa usjeva i rasta cijena hrane.
Dakle, ono što povezuje Arapsko proljeće, civilni rat u Siriji, Occupy Gezi te nedavne nemire i konflikte u Ukrajini, Venezueli, BiH i Tajlandu jest upravo preskupa hrana i njen manjak.
- Obrazac je jasan. Porast cijena hrane 2008. godine podudara se s erupcijom socijalnih nemira u Tunisu, Egiptu, Jemenu, Somaliji, Kamerunu, Mozambiku, Sudanu, Haitiju i Indiji. 2011. godine, porast cijena hrane prethodio je socijalnim nemirima na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi – u Egiptu, Siriji, Iraku, Omanu, Saudijskoj Arabiji, Bahrainu, Libiji, Ugandi, Mauritaniji, Alžiru itd.- kaže Nafeez Ahmed iz Guardiana.
Prošle su godine cijene hrane u cijelom svijetu dosegle treći po redu najveći iznos u povijesti. Drugo i prvo mjesto sa sigurnošću drže 2012. i 2011. godina.
Yaneer Bar Yam, istraživač i član New England Complex Systems Instituta predstavio je ‘210‘ kao prag svjetske cijene hrane. Kad god indeks cijena hrane prijeđe prag od 210, dolazi do pobuna i nemira. Upravo ovaj model je predvidio Arapsko proljeće par dana prije Buazizijevog samozapaljenja.
- Mnogo je faktora koji potiču masovne proteste, a glad je onaj najbitniji - kaže Brian Merchant, novinar Vicea.
Velika suša koja je bijesnila Sirijom od 2006. do 2011. te činjenica da Assad nije taj problem riješio, bila je okidač za tamošnje nerede.
Danas svijet s nestrpljenjem gleda kako Sirija probija rok koji im je dan za uništenje zaliha kemijskog oružja, a sve to je samo naličje još većeg problema, istog onog koji je potaknuo brutalan građanski rat – klimatskih promjena.
U nekim je slučajevima povezanost suše, gladi i revolucija potpuno očita, a u drugima treba ipak zagrebati ispod površine da bismo povezali prazne trbuhe i nerede na ulicama.