Aktualno Preporučeno Stavovi

Boris Teški: Nema nam budućnosti dok su stranačke kvote ispred industrijalizacije

Crtež sa svim sadržajima Kliničke bolnice Zagreb u osnivanju/Građevinar
Lider
Autor Lider

Vraćamo li se u prošlost u načinu promišljanja ekonomije i silovanju ekonomskih zakonitosti? Nadam se da ne, ali sve što se događa, nažalost, ukazuje na tendenciju ka administriranju, dogovaranju, pogodovanju i sličnome. Podravka, Ina, Agrokor, cijene struje i plina, lokalni izbori, problematična zapošljavanja ili politički problemi ne/dosuđenih jedanaesteraca. Imamo li prioritete? Ili probleme i nakon sto dana rješavamo ‘vatrogasnim refleksom’ – gasimo gdje gori.

Porez na subvencionirane cijene struje iz obnovljivih izvora energije s jedne je strane ispravak nekih očiglednih propusta, ali dok druge države potiču ulaganja i nezaustavljivo grade kapacitete alternativnih energetskih izvora i na tome zasnivaju i industriju budućnosti, mi strateškim postavljamo tvrtke zasnovane na starim industrijama, tehnologijama i proizvodima iz sredine prošlog stoljeća. Takva će ulaganja možda donijeti neke pozitivne elemente, ali kratkotrajno, bez utjecaja na podizanje tehnološke i konkurentske razine hrvatskoga gospodarstva, a još manje zapošljavanja. Srednjoročno je upitno, a dugoročno, u uvjetima današnje otvorene ekonomije, neodrživo. Starim politikama i industrijama ne možemo graditi budućnost, a uloga vlade, premijera i ministara je da vode, mijenjaju i realiziraju projekte budućnosti.

Poučak Sveučilišne bolnice

Nedovršena Sveučilišna bolnica može postati regionalni startup-centar, osnova za hotel s kongresnim i sajamskim centrom ili Vladino sjedište… Lokacija ima sve: brz pristup autocestama, aerodromu, ne ubija gradski promet. Jedini joj je nedostatak što je ‘ničija’, pa se ne zna tko će zaraditi.
Azijski tigrovi nisu rast ostvarivali na tradicionalnim proizvodima, već na ulaganju i razvoju tehnologija, znanja i infrastrukture budućnosti. Danas je i to postala ‘commodity’ tehnologija, ali sva stečena znanja predstavljaju osnovu za tehnološke skokove u budućnost.

Megalomanija i ‘bolnica’ na kraju grada (Građevinar 8/2014 .pdf)

Imamo li viziju, programe, sektore, projekte koji to osiguravaju? Industrijalizacija je jedan od prioriteta Europske komisije, imamo li odgovor, program, sektore? Mislim da to još nije na dnevnom redu, pitam samo kada i tko će ih postaviti. Sve dok su prioriteti stranačke kvote u državnim institucijama i tvrtkama bojim se da je to sve daleko od realizacije. Danas još uvijek svjedočimo velikom trošenju novca EU na projekte društvene i socijalne infrastrukture (tipa edukativni ili poduzetnički centri) koja neće donositi novac, a sutra će troškovi održavanja biti nepremostivi teret lokalnih zajednica. Slučaj samodoprinosom financiranog projekta zagrebačke Sveučilišne bolnice (koja je postala ruglo) najbolji je primjer ili bolje rečeno ogledalo u koje se ne usudimo ili ne želimo pogledati. Interesantno je kako samo svi o tome šute. Zar takav projekt ne može postati regionalni startup -centar (nego gradimo neke nove), osnova za hotel s kongresnim i sajamskim centrom, sjedište Vlade… Lokacija ima sve: brzi pristup autocestama, aerodromu, ne ubija gradski promet. Jedini joj je nedostatak ‘ničija’, pa se ne zna tko će zaraditi. Ako takav objekt ne znamo prenamijeniti ni uz nepovratna sredstva EU, srušimo ga i pokažimo da možemo nešto novo i drugačije graditi ispočetka. Za to treba imati viziju i motiv koji pokreće i mijenja ustaljene načine promišljanja.

Komu pogodovati

Ulažimo u brze željeznice, digitalnu infrastrukturu, modernizaciju škola i slično! To nije zadatak za pojedine filantrope, nego svakodnevni posao ljudi koji ovu zemlju trebaju usmjeriti u budućnost.
Ako nam velike tvrtke u stranom vlasništvu kao što je HT (koje bi trebale biti nositeljice razvoja novih tehnologija i znanja) svoj ekstraprofit, zarađen na monopolu kupljenom od države, transferiraju vlasnicima bez isplate dobiti, a istovremeno otpuštaju zaposlene, naša se stvarnost teško može mijenjati. I zato se fondovi EU i svi danas dostupni nepovratni izvori kapitala trebaju prioritetno upotrijebiti za izmjene i gradnju kapaciteta obrazovnih i istraživačkih institucija, programa, projekata, tehnologija, znanja i infrastrukture koje će tražiti ekonomiju budućnosti. Ulažimo u brze željeznice, digitalnu infrastrukturu, modernizaciju škola i slično! To nije zadatak Gorana Bakića ili filantropskih pokušaja pojedinaca (za koje još i ne postoji razumijevanje nadležnih), već posao ljudi koji ovu zemlju trebaju usmjeriti u budućnost.

Porazan je pokazatelj da nakon što je Hrvatska za pokretanje velikih investicija napravila sve (poreznu politiku, poticanje za novo zaposlene, ubrzavanje administrativnih procedura i sl.) ozbiljnog interesa stranih investitora danas, osim za turizam, nema. Podaci s nedavne konferencije u Londonu pokazuju da od 300 anketiranih investitora koji strateški promišljaju ulaganja u zemlje CEE samo jedan posto na svom radaru ima Hrvatsku! U situaciji u kojoj se uvjeti ulaganja mijenjaju kao na tekućoj traci više ne možemo ni očekivati. Slučajevi Plomina C, obnovljivih izvora energije ili golfa na Srđu ne mogu biti bez odjeka jer riječ je o golemim ulaganjima i nerealiziranim očekivanjima stranih partnera. Zato, kao nekada azijski tigrovi, jučer Finska, sami moramo pokrenuti promjene i graditi svoju budućnost i ekonomsku nezavisnost, bez pogodovanja bilo kome osim budućim generacijama.

Komentari