10. kolovoz 2019.

FOTO: Černobilska djeca trebaju predah od radijacije, ali postoji velika prepreka

Iako se najveća nuklearna katastrofa u Černobilu dogodila sad već davne 1986. godine, Europa još uvijek osjeća radioaktivno nasljeđe. Prošle su već 33 godine od tog 26. travnja kada je jezgra nuklearnog reaktora eksplodirala nakon koje su se u okoliš otpustile velike količine radioaktivne prašine, koja nije prestala s djelovanjem ni danas, pa su mještani, posebno djeca, koja žive u okolici i dalje izloženi zagađenju kroz vodu i hranu, piše World Economic Forum.

Godine 2018. su znanstvenici su otkrili kako mlijeko u ukrajinskim selima u blizini eksplozije sadrži čak pet puta veću količinu cezija od dopuštenih razina.

U blizini zone katastrofe već žive djeca druge generacije Černobila koja još uvijek osjećaju posljedice radijacije. One se očituju kroz mnoge zdravstvene probleme poput povećanja štitnjače, raka i respiratornih bolest, a sve te bolesti povezuju se s problemom kontaminirane hrane u zoni katastrofe.

Adi Roche, tada volonter u Černobilskoj zoni 1991. godine primio je poruku od ukrajinskih i bjeloruskih liječnika da makne djecu iz područja kontaminacije kako bi se njihovi organizmi stigli oporaviti od zračenja. Ta poruka je nadahnula Rochea da osnuje organizaciju ‘Chernobyl Children International‘ koja i dan danas organizira izlete za djecu koja žive u kontaminiranim područjima.

Do danas je oko 25 tisuća djece išlo na te izlete, ali procjenjuje se kako u područjima pogođenim katastrofom živi čak milijun djece.

Od prve ovakve organizacije, pojavilo se mnogo sličnih koje pomažu djeci da bar na kratko izađu iz zone. Godine 2008. program naziva ‘Blue Summer‘ počeo je s organizacijom ljetnih odmora ukrajinske djece u Portugalu. Organizacija plaća prijevoz i zdravstveno osiguranje dok obitelji domaćini pokrivaju troškove života za djecu dok su kod njih.

https://youtu.be/lU1wrUWZ4OM

U Sjevernoj Kaliforniji dobrotvorna organizacija naziva ‘Overflowing Hands‘ ugošćuje djecu od 6 do 16 godina tijekom ljeta, te im osigurava preglede pedijatara i zubara.

U Velikoj Britaniji postoji više organizacija uključujući i ‘Chernobyl Children‘s Project‘, ‘Friends of Chernobyl‘s Children‘, i ‘Chernobyl Children‘s Lifeline‘.

Cilj ovakvih ljetnih izleta je da djeca dok su na odmoru razvijaju zdraviji i otporniji imunološki sustav te snize razinu zračenja u organizmu.

Predsjednica jedne od britanskih organizacija nedavno je za BBC kazala da je nakon tri tjedna van kontaminirane zone potrebno dvije godine da se radijacija ponovno nakupi u dječjim organizmima i tijelima.

Osim fizičkih, postoje i psihološke prednosti boravka u mjestima i zemljama koje su daleko od zone katastrofe. Izvješće UN-a iz 2005. godine utvrdilo je problematika mentalnog zdravlja predstavlja veći problem od izloženosti radijaciji. Djeca koja žive u kontaminiranim zonama mogu patiti od anksioznosti jer su svjesna da im boravak u zoni skraćuje život i donosi razne bolesti, što se loše održava na mentalno zdravlje najmlađih.

Iako je veliki broj organizacija u svijetu koje na razne načine pomažu ovoj djeci, pojavio se problem domaćinskih obitelji koje ih tijekom ljetnih mjeseci udomljavaju. Naime, tih obitelj je sve manje i manje, a ako znamo podatak da više od milijun djece živi u kontaminiranom području, izgledno je da neki nikad ne odu na jedan od ovih ‘izleta‘.