28. ožujak 2021.

Četiri faktora koja vode do uspjeha

Piše: Nikola Nikšić CMC, Konter d.o.o. autor članka licencirani je procjenitelj i provoditelj koncepta izvrsnosti prema EFQM-ovu modelu

U uvjetima aktualne krize (koja je znatno kompleksnija, i zbog toga opasnija, od svih prethodnih) poduzetnici su na postavljene izazove obvezni odgovoriti uvođenjem i njegovanjem koncepata za kontinuirano i uravnoteženo upravljanje promjenama, unaprjeđenjima i usavršavanjima. Složeni i vrlo ozbiljni problemi više se nikako ne mogu rješavati uz business as usual, nego sistemskim rješenjima usklađenima s dugoročno održivim globalnim razvojem.

Zahtijeva se IZVRSNOST, koncept koji u duhu Arhimedove 'dajte mi dovoljno dugu polugu i jednom ću rukom pokrenuti svijet' inzistira na primjeni znanja potrebnih da se uči brže od konkurenata, bolje razumiju i uzimaju u obzir okolnosti iz eksternog i internog okružja, efikasno (operativna izvrsnost) upotrebljavaju ljudi i resursi u organizaciji na realizaciji inovacija i dobro odabranih efektnih (poslovna izvrsnost) rješenja namijenjenih ciljanom tržištu. Organizacije koje uspijevaju u dobu kaosa kao reda (chaord Dee Hook, The Birth of Chaoic Age) fleksibilne su, inovativne, prilagodljive i prihvatljive.

Koncept VRIO

Izvrsnost je širok pojam. Može se izraziti Goetheovim riječima: 'Znanje nije dovoljno, moramo ga primijeniti. Volja također nije dovoljna jer je moramo provesti u djelo.' U biznisu se interpretira u sposobnosti segmentacije (fokusiranje na dijelove tržišta i klijente s prihvatljivom ekonomskom koristi) i diferencijacije (stvaranje nečega drukčijeg i boljeg, a zbog toga i privlačnijeg). Dosljedno 'igrati svoju igru', prepoznavati i razumjeti prilike i prijetnje iz okoline te, uzimajući u obzir mogućnosti i temeljne vrijednosti organizacije i ljudi, kreirati, uvoditi i provoditi pobjedničke strategije.

Četiri temeljna ekonomska načela izvrsnog (održivog) poduzetništva

1. Načelo trajnosti i kontinuiteta: poslovanje je trajna aktivnost, što obvezuje vlasnike i menadžere da osiguraju dugoročne, dobre i uravnotežene odnose sa svim dionicima.
2. Načelo stabilnosti: usredotočenost na odabir prave poslovne orijentacije i strategije.
3. Načelo racionalnosti: težnja da se u realizaciji poduzetničke ideje ostvare rezultati u određenoj jedinici vremena uza što manje ulaganja i troškova, odnosno težnja da određena ulaganja i troškovi donesu što bolji rezultat.
4. Načelo likvidnosti – kvaliteta poslovanja uvijek se potvrđuje i sposobnošću podmirenja obveza.

Za primjenu koncepta izvrsnosti 'igraj svoju igru' jedan od dobrih alata kojima se stvaraju preduvjeti za održivu konkurentsku prednost jest VRIO. Taj koncept podrazumijeva identifikaciju i odabir resursa i kompetencija s obilježjima konkurentske prednosti. VRIO je akronim od riječi value (vrijednost), rarity (rijetkost), imitability (imitiranje) i organization (organizacija). Svaki od tih pojmova odnosi se na pitanja koja top-menadžeri primjenjuju u ocjeni organizacijskih sposobnosti i izvrsnosti:

  • Pitanje vrijednosti: omogućava li odgovarajuća organizacijska sposobnost ili resurs organizaciji da odgovara na vanjske opasnosti i prilike?
  • Pitanje rijetkosti: posjeduje li već netko od konkurenata određenu sposobnost ili resurs, tj. je li ta sposobnost rijetka?
  • Pitanje mogućnosti imitiranja: mogu li konkurenti koji ne posjeduju određenu sposobnost (resurs) bez većih troškova i ulaganja dostići te sposobnosti?
  • Pitanje organizacije: je li sama organizacija organizirana tako da može najbolje iskoristiti raspoložive sposobnosti i resurse?

Lideri kao istraživači i učenici

Četiri su važna područja interesa pri stvaranju preduvjeta za uspjeh i izvrsnost: liderstvo, inovativnost, povjerenje, cjeloživotno učenje.

U današnjim uvjetima poslovanja izvrsni su lideri sposobni biti učenici i istraživači, odmaknuti se od povijesnih pretpostavki.

Konstruktivno potiču kreativnu napetost i vjeru kod drugih da se na stvarnost doista može utjecati, ponašaju se i djeluju IZVRSNO i stvaraju IZVRSNOST. Glavnu pozornost posvećuju svrsi i sistemskoj strukturi te na jednak način uče i druge da to čine. Tako se mijenja pogled na stvarnost, sagledava se iz raznih kutova i osjeća se da se na nju može zajednički utjecati.

Razvoj inovativnosti

U razvoju inovativnosti kao sastavnice izvrsnosti, uz uvjet visoke razine interne komunikacije, otvorenosti i iskrenosti, važno je imati točan i jednostavan odgovor na jednostavna pitanja povezana s organizacijskom krivuljom vrijednosti:

  • Što eliminirati? Kojih se aktivnosti i resursa organizacije u koje se ulaže ili koje se troši moramo odreći?
  • Što reducirati? Koje aktivnosti i resurse u koje se ulaže ili koje se troši moramo smanjiti u odnosu na postojeću razinu?
  • Što povećati? Koje aktivnosti i resurse u koje se ulaže ili koje se troši moramo povećati u odnosu na postojeću razinu?
  • Što stvoriti? Koje aktivnosti koje do sada nismo provodili i koje resurse koje nismo upotrebljavali moramo pokrenuti ili nabaviti?

Izgradnja povjerenja

Povjerenje i njegova izgradnja u odnosu na sve dionike snažan je čimbenik koji utječe na to kako se percipira i procjenjuje neka organizacija. Danas je osnovna kvaliteta proizvoda i usluga koji se nude na tržištu relativno uravnotežena. Ako su razlike u onome što kupujemo male, važno ostaje od koga želimo kupovati ili surađivati u nekom drugom obliku, kakvi su ljudi koji u njoj rade, želimo li se na bilo koji način poistovjetiti i biti povezani s njima.

Cjeloživotno učenje

U komentaru knjige 'Korporacijska longituda' Leifa Edvinssona Nordström i Ridderstråle (Funky Business) konstatirali su da je ljudski mozak najsnažnije oružje na planetu Zemlji koje u sinergiji sa strukturnim kapitalom (mrežom korisnika i kupaca, inovativnošću i perfektno organiziranim procesima) tvori intelektualni kapital i dodatno maksimira svoju moć i izvrsnost. Sinergija cjeloživotnog organizacijskog i individualnog učenja, primjena ekonomije znanja stvara potencijal kojim je nekoliko umova intelektualno i operativno znatno snažnije od pojedinoga.

Organizacije su sve više obvezne stvarati recepte znanja za stvaranje novih dodanih vrijednosti, odmicati se od funkcijske strukture i rutine, detaljno pisanih pravila i procedura, popisanih i opisanih procesa te preferirati takozvano intelektualno poduzetništvo, razumno uravnotežen spoj triju H-ova: handharthead (ruku, srca i mozga), koji se temelji na djelovanju ljudi spremnih da djeluju sistemski, ali izvan nametnutih povijesnih pretpostavki i pravila. Koliko je god to Drucker jednostavno objašnjavao, toliko je i sama realizacija iznimno zahtjevna jer traži potpunu integriranost svih aktivnosti u organizaciji u funkciji kontinuiteta kreiranja i provedbe potrebnih promjena, prilagodbi i unaprjeđenja.