• Pratite nas na:
07. rujan 2019.

Danko Sučević: Kako bi trebala izgledati prava reforma oporezivanja rada

Ukidanjem mirovinskog i zdravstvenog doprinosa te uvođenjem osnovne stope poreza od trideset posto sustav bi se znatno pojednostavnio. Tako bi se priznalo i da država financira mirovine i zdravstvo te da je tu riječ isključivo o socijalnim programima

Piše: Danko Sučević [email protected]

Od ovog tjedna počinje primjena izmjena Pravilnika o porezu na dohodak, odnosno prvih mjera četvrtoga kruga takozvane porezne reforme, najavljene u srpnju. Nažalost, mjere koje provodi ova vlada, kao i većina onih koje su provodile prijašnje, ne mogu se nazvati reformama. Do sada se uvijek radilo o relativno malim promjenama postojećih sustava bez bitnih reformskih učinaka. Tako i ovaj krug ne donosi promjene u strukturi oporezivanja rada, nego samo neke ‘kerefeke‘ ograničenog dometa i upitne dugoročne održivosti. Međutim, sasvim je sigurno da pojedine mjere znatno utječu na složenost poreznog sustava, a onda i na trošak zadovoljavanja propisa i povećanje nesigurnosti poduzetnika. Što je sustav složeniji, porezni su rizici veći i više je neproduktivnog posla i za poduzetnike i za inspektore.

Posebnost je tih izmjena proširenje neoporezivih primitaka, što je kukavičje jaje za poslodavce. Novi neoporezivi primici državni proračun ne stoje ništa jer ih do sada nije bilo, pa nije bilo ni poreza na njih. Sada Vlada samo otvara mogućnost da radnici dobiju veća primanja, a na poslodavcima je da ih financiraju iz svojih sredstava. Neki poslodavci moći će izdržati povećanje troška rada tako što će odobriti plaćanje ljetovanja i obroka da bi bili konkurentni na tržištu rada.

Mjere koje uvode neravnopravnost

Sadašnji sustav oporezivanja rada višestruko je nepravedan. Nastao je miješanjem različitih politika važnih samo u trenutku donošenja nekog propisa, a ne strateškim razmišljanjem što se oporezivanjem rada želi postići. Najnovije izmjene upravo potvrđuju tu tezu.

Upitna je opravdanost progresivnog oporezivanja jer znatno usložnjava sustav i dovodi do apsurda. Bolje bi bilo da je jednaka porezna stopa za sve vrste osobnih primanja, bez neoporezivih primitaka, ali sve bi naknade stvarnih troškova radnika (prijevoz, radna odjeća i obuća, stručno obrazovanje, liječnički pregledi, službeni put...) bile porezno priznati trošak poslodavca

Prije nekoliko godina nije bilo većeg iseljavanja iz Hrvatske i demografska pitanja nisu bila u fokusu interesa javnosti, pa tako ni političara. Sada je to došlo na red pa je nekomu na pamet pala genijalna zamisao da smanji poreze za mlade do trideset godina. Neće proći dugo pa će nekomu drugomu pasti na pamet da smanji porez za žene iznad pedeset godina jer se one teže zapošljavaju. Zbog istog razloga uvedena je neoporeziva potpora za novorođenče kao da o tome ovisi hoće li se netko odlučiti na roditeljstvo. Do ove godine turizam je bilježio stalan rast prema svim mjerenim kriterijima. Ove je godine, čini se, malo ‘štucnuo‘ pa smo poslodavcima odmah uveli mogućnost da plate ljetovanje svojim radnicima. Odmah su se javili ugostitelji pa smo uveli mogućnost i da se radnicima plaća ručak bez poreza. Tako su bez ikakva plana ili strategije oštećeni radnici stariji od trideset godina, radnici koji ljetuju u svojim vikendicama, oni koji ne ručaju tijekom radnog vremena, zatim oni koji nemaju djecu u vrtićima, radnici koji ne plaćaju najamninu, radnici koji nemaju novorođenčad... Netko može reći da oni nisu oštećeni, nego da su drugi privilegirani, ali svaki porezni privilegij plaćaju ostali obveznici većim porezom.

Nakon što se poslodavci prilagode novim pravilima, rezultat će biti da će plaće od gotovo pet tisuća kuna biti potpuno neoporezive. Samo što će radnici biti prisiljeni tisuću kuna na mjesec trošiti na ručak i dvjesto kuna na mjesec za ljetovanje. Tako gotovo pola radnika neće plaćati nikakav porez i prirez! U isto vrijeme plaćat će puno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Unatoč tome ni jedan od ta dva sustava nije financijski održiv te su potrebna znatna izdvajanja iz sredstava prikupljenih iz poreza na dohodak i ostalih poreza.

Bez neoporezivih primitaka

Prava reforma oporezivanja rada trebala bi donijeti ponajprije veliko pojednostavnjenje sustava. Kad bi se ukinuli doprinosi za prvi stup mirovinskog osiguranja i zdravstveno osiguranje, a uvela osnovna stopa poreza od trideset posto, što je otprilike iznos koji se sada izdvaja za te svrhe iz neoporezivih plaća, sustav bi bio mnogo jednostavniji. Tako se ujedno priznalo da ta dva sustava financira država i da nemaju veze s međugeneracijskom solidarnošću i zdravstvenim osiguranjem u smislu klasičnog osiguranja, nego da je riječ isključivo o socijalnim programima. Upitna je opravdanost progresivnog oporezivanja jer znatno usložnjava sustav i u interakciji s drugim oporezivanjem dovodi do apsurda, zato bi bolji sustav bio onaj u kojem bi porezna stopa bila jednaka za sve vrste osobnih primanja, bez obzira na to jesu li od zaposlenja, samostalnog rada, autorskog djela ili bilo kojega drugog primanja. Neoporezivih primitaka ne bi trebalo biti, ali sve bi naknade stvarnih troškova radnika vezanih uz rad kao što su prijevoz, radna odjeća i obuća, stručno obrazovanje, liječnički pregledi, službeni put, voda i topli napitci bile porezno priznati trošak poslodavca.

KISS, načelo koje je američka mornarica uvela prije šezdeset godina, glasi: Keep it simple, stupid!