Korona i biznis
29. listopad 2016.

Doprinosi - Trošak radnog mjesta može biti 17,2 posto manji na mjesec

Olakšica u obliku oslobađanja od obveze plaćanja dijela socijalnih doprinosa za određene radnike uređena je u dva propisa, u Zakonu o doprinosima i Zakonu o poticanju zapošljavanja, u oba propisa s istom svrhom. Manji doprinosi na plaću određenog radnika uvjetuju niže troškove rada i trebali bi rezultirati povećanim zapošljavanjem. S obzirom na to da je ta materija u svakom od dva navedena zakona različito uređena, poslodavcima se nerijetko nameću pitanja vezana uz uvjete i način korištenja olakšicom, moguće posljedice nakon proteka toga razdoblja i, što je posebno zanimljivo, možebitne kombinacije korištenja olakšicama iz jednog i drugog zakona. Zakon o doprinosima i Zakon o poticanju zapošljavanju razlikuju se prema tome za koje osobe uređuju oslobođenje od obveza plaćanja doprinosa na plaću i koliko se dugo takvom fiskalnom beneficijom može koristiti za određenog radnika. Različiti su uvjeti i osobe na koje se odnosi, ali je sadržaj olakšice identičan u oba propisa.

Prema vrsti zaposlenja

Zakon o doprinosima uređuje mogućnost korištenja olakšicom za dvije skupine radnika: za radnika koji se prvi put zapošljava i za radnika mlađeg od trideset godina koji se zapošljava na neodređeno vrijeme. Radnik koji se prvi put zapošljava može biti zaposlen na neodređeno ili na određeno vrijeme, u oba slučaja je poslodavac do godinu dana oslobođen obveze doprinosa na plaću. Problem je samo vrlo strog zahtjev prema kojemu radnik ne smije imati ni dana mirovinskog staža, što isključuje osobe koje možda imaju po nekoliko dana mirovinskog staža ostvarenog na temelju primitaka od drugog dohotka. Da bi se upotrijebila olakšica za mladog radnika, koja traje čak do pet godina, mora biti ispunjeno nekoliko uvjeta: riječ mora biti o zapošljavanju na neodređeno vrijeme, radnik u trenutku zaposlenja mora biti mlađi od trideset godina i ne smije biti riječ o osobi koja je kod toga poslodavca već bila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, ali je mogla biti zaposlena na određeno vrijeme. Baš taj zadnji uvjet otvara prostor za kombinaciju upotrebe obiju olakšica za istu osobu: najprije godinu dana temeljem ugovora na određeno, a zatim još pet godina temeljem ugovora na neodređeno vrijeme. Olakšica traje pet godina, iako je radnik u razdoblju korištenja njome postao stariji od trideset godina. Kakve su posljedice za poslodavca ako radni odnos prestane i prije proteka roka od jedne odnosno pet godina? Nikakve. Poslodavac se koristi olakšicom dok traje radni odnos toga radnika, a najdulje do propisanog roka. Prestane li iz bilo kojih razloga ugovor o radu prije isteka toga roka, prestaje korištenje olakšicom, bez ikakvih posljedica za poslodavca.

Poticaji za nezaposlene

Zakon o poticanju zapošljavanja postavlja drugačije, unekoliko strože uvjete korištenja olakšicama. Prema njemu poslodavac se može koristiti oslobođenjem: za osobe koje su dulje od trideset dana prijavljene na Zavodu kao nezaposlene, a nemaju više od godine dana staža u zanimanju za koje su se školovale (ali mogu imati neograničeno više mirovinskog staža ostvarenog na drugim poslovima) i za osobe koje imaju mirovinskog staža, a dulje od dvije godine se u evidenciji Zavoda vode kao nezaposlene, o čemu poslodavac mora pribaviti odgovarajuće potvrde. Za te se osobe olakšicama može koristiti bilo da ih zapošljava na neodređeno ili na određeno vrijeme i to u trajanju do dvije godine. No poslodavac tijekom cijelog korištenja olakšicom mora ispunjavati niz uvjeta: redovito isplaćivati plaću svim svojim radnicima, redovito plaćati doprinose i poreze i nijednom svom radniku ne otkazati radni odnos zbog poslovno uvjetovanih razloga. Ne ispuni li neki od tih uvjeta, retroaktivno gubi pravo na olakšicu i dužan je u roku od trideset dana platiti doprinose za koje se koristio oslobođenjem.

Bonusi i nagrade

Načelno nije zabranjeno za istu osobu nakon proteka razdoblja u kojem se olakšicom koristilo prema jednom propisu, koristiti se olakšicom prema drugom propisu. No i tada osoba mora ispunjavati uvjete koji su određenim zakonom propisani kao obvezni. Prema oba zakona poslodavac se koristi oslobođenjem za sljedeće doprinose: za doprinos za zdravstveno osiguranje, za zaštitu zdravlja na radu i za zapošljavanje, tako da ukupna ušteda iznosi 17,2 posto na bruto plaću. Oslobođenje se ne odnosi na poseban doprinos radi upotrebe zdravstvene zaštite u inozemstvu, ni na dodatni doprinos za staž osiguranja s povećanim trajanjem. Ako poslodavac ima obvezu plaćanja tih posebnih doprinosa, dužan ih je platiti i za radnike za koje se koristi olakšicom. Važno je istaknuti da se olakšicom koristi samo pri isplati mjesečne plaće, ali ne pri isplati primitaka koji se odnose na više mjeseci, bonusa, nagrada i potpora koje se isplaćuju iznad dopuštena neoporezivog iznosa. Stoga je u interesu poslodavca da s radnikom za kojega se namjerava koristiti oslobođenjem ugovori veću mjesečnu plaću, a minimalizira tzv. ostale primitke uz plaću.