U današnjim uvjetima poslovanja često se nameće pitanje koliko je poduzeće uspješno. Odgovor na njega bez odgovarajućih računovodstvenih informacija nije moguć. Međutim, za kvalitetno je razmatranje i mjerenje uspješnosti osim računovodstvenih informacija potreban i niz neračunovodstvenih. U kontekstu računovodstvenih informacije sve se češće razmatraju EBIT i EBITDA, no potrebno je istaknuti da oni kao mjere za uspješnost poslovanja u pravilu ne daju odgovarajuće rezultate. To ne znači da se u različitim situacijama ne treba koristiti mjerama koje su utemeljene na njima, no zabluda je tvrditi da su EBIT i EBITDA pouzdane mjere za uspješnost poslovanja.
Pri tome se često ističe da različite korisnike prije svega zanima koliko poduzeće može zaraditi od osnovne poslovne djelatnosti. U tom smislu do izražaja dolazi mjera kao što je zarada prije kamata i poreza (EBIT), pri čemu se na neki način isključuju posljedice financijskih odluka menadžmenta (kamate) i utjecaj poreznih propisa. Osim EBIT-a kao mjere za ocjenu uspješnosti poslovanja do izražaja dolazi i EBITDA. Njome se osim kamata i poreza nastoji umanjiti utjecaj amortizacije na mogućnost zarađivanja poduzeća. Iako se te mjere u praksi vrlo često primjenjuju kao osnovne mjere za profitabilnost, nisu dovoljne same po sebi.
U vezi s tim treba istaknuti najmanje dva velika problema: prvo, EBIT i EBITDA utvrđuju se na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka, a ostale se informacije zanemaruju; drugo, EBIT i EBITDA apsolutni su brojevi, a općepoznato je da se uspješnost mjeri pokazateljima, dakle relativnim, tj. odnosnim brojevima. Međutim, treba istaknuti i to da pokazatelji, iako je riječ o relativnim brojevima, ako su nekonzistentno formirani, mogu navesti na pogrešan zaključak.
Govoriti o velikoj uspješnosti koja se temelji na imaginarnom rezultatu, pri čemu se polazi od pretpostavke koliko bi se zaradilo kad se ne bi morali platiti porez i kamate te pokriti trošak amortizacije, nema baš mnogo smisla. Osim toga, taj pristup ne uzima u obzir imovinu, što je zasigurno pogrešno. U računovodstvenoj regulativi, kao što su Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (IFRS) ili Općeprihvaćena računovodstvena načela (GAAP), i komunikaciji računovođa pojmovi kao što su EBIT, EBITDA i slični nisu baš često zastupljeni. Prije bi se moglo reći da se tim pojmovima više bave menadžerske strukture.
Moglo bi se zaključiti da je to posljedica, između ostalog, toga da se iskažu što ‘više zarade‘, pa se upravo zbog toga ističu takve mjere koje nam pokazuju kolika bi bila zarada kad se nešto ne bi moralo platiti, podmiriti ili pokriti.
Integralni tekst o zabludama s EBIT i EBITDA prof. dr. sc. Lajoša Žagera i dr. sc. Sanje Sever Mališ možete pročitati od četvrtka u novom broju Lidera, a već od srijede poslijepodne u digitalnom izdanju Lidera.